Premda su Poljica s obzirom na svoje jedinstveno povijesno i kulturno naslijeđe muzej na otvorenome, kako to često i rado ističemo u našim prilozima, na prste jedne ruke mogu se nabrojiti stalni izložbeni postavi prebogate poljičke baštine na prostoru povijesnih Poljica. Najstariji i najugledniji među njima svakako je Povijesni muzej Poljica u Gatima utemeljen davne 1974. koji vapi za obnovom prostora i postava, zatim Etnografska zbirka pok. Ivana Radilovića u Tugarima koja još uvijek nije valorizirana kako zaslužuje, potom rodna kuća Mile Gojsalića u Kostanjama koju bi zapravo tek trebalo privesti konačnoj namjeni i netom otvorena Zavičajna kuća Gornjih Poljica u Rudinama u Gornjemu Docu. Bilo je u međuvremenu i još pokušaja koji, nažalost, nisu zaživjeli (ne računajući kućne zbirke i uništene ili otuđene arhive), a ako smo koju javno dostupnu etno-zbirku poljičkih memorabilija propustili spomenuti, propust ćemo rado ispraviti.

Pitanje je, dakle, zašto jedinstvenom poviješću bogata Poljica oskudijevaju muzealnim prostorima i eksponatima? Da li zato što su formalno-pravno nepostojeća pa umjesto jedne matere imaju čak sedam maćeha?! Ili, budimo samokritični, dica poljička ne plaču (dovoljno) pa spomenute ‘maćehe’ sise ne daju?! Bilo kako bilo, utoliko je veći podvig poljičkoga poduzetnika Tihomira Lučića koji je derutnu zgradu osnovne škole u Rudinama obnovio i prenamjenio u izložbeni prostor pod nazivom Zavičajna kuća Gornjih Poljica.

O samoj svečanosti otvorenja spomenute Zavičajne kuće Gornjih Poljica upriličenoj u nedjelju 23. travnja 2023. na blagdan poljičkoga zaštitnika sv. Jure pročitajte iz pera Mladena Nejasmića u priloženome članku iz današnje Slobodne Dalmacije.