Normalnome čovjeku, a napose ako je uz to i Poljičanin, samo tuga može nastaniti dušu kad pročita da najveća turistička flota na Jadranu usred turističke sezone ‘umire’ na sidrištu u matičnoj luci. I to ne samo zbog ‘zagropanih’ milijuna eura kako naslov teksta sugerira nego prvenstveno zato što nije normalno da zdrav i radišan čovjek željan rada zdvaja nad svojom sudbinom umjesto da s veseljem stvara nove vrijednosti.
Nije, međutim, Krilo jedino mjesto u Poljicima u kojemu su zagropani milijuni s obzirom da diljem Poljica godinama i desetljećima zagropani leže puno veći iznosi koji se brojkama teško mogu iskazati. Spomenimo samo milijarde koje s vodama Cetine otječu što u tuđe džepove, što u nepovrat; milijarde zakopane u neobrađenim poljičkim poljima; milijarde skrivene u Mosorskim vrletima, kosama i pasikama; milijarde u poljičkim vjetrovima koji odnedavno napuhuju tuđe novčanike; milijarde koje trunu zajedno s neiskorištenim poljičkim povijesno-kulturnim i tradicijskim naslijeđem; milijarde zakopane s generacijama Poljičana koji su kosti ostavili crnčeći za druge; milijarde koje odlaze u svijet zajedno s novim, mladim i obrazovanim naraštajima Poljičana…
Zato je do bola teško biti Poljičanin jer pametnome je čovjeku neshvatljivo da netko može biti na izvoru svega, a istovremeno u svemu oskudijevati. I dok se kriljanski brodari razložno nadaju da virusna pandemija neće biti duga vijeka, ostatak Poljica nada se tek izdašnijim mrvicama sa stolova svojih gospodara. Za to vrijeme ‘zagropane’ milijarde poput blaga zakopanog u poljičkoj zemlji čekaju neke složnije ruke koje će ih ‘otkopati’. Dokle, Poljičani poštovani?!