Današnji blagdan sv. Nikole prilika je da žiteljima Ostrvice i dijela Čišala čestitamo Dan njihova nebeskoga zaštitnika i kažemo poneku riječ o samoj župi. Župska crkva sv. Nikole izgrađena je sredinom 15. st. i posvećena godine 1478, vjerojatno nakon propasti Trviža (Zvečanja) uslijed potresa. Izgradnjom crkve izgrađeno je i novo groblje o čemu svjedoči arheološko nalazište groblja starog dva tisućljeća na području Posičine, dok je groblje kod crkvice kod sv. Ante mlađe od spomenutog, ali ipak starije od groblja kod sv. Nikole. Stoga se može pretpostaviti da su sva mjesta ovoga dijela srednjih Poljica nakon propasti Trviža izmjestili groblje i vjersko središte u Ostrvicu u crkvu sv. Nikole, o čemu svjedoče mnoge legende kao i poznati Ostrvički mrtvar.
Poznato je da su se tijekom 16. i 17. stoljeća kod sv. Nikole pokapali i drugi Poljičani koji su uz Ostrvicu bili vezani podrijetlom ali i bratovštinama, pa je zabilježeno i nekoliko slučajeva ukapanja umrlih iz Podstrane. U nedavnim istraživanjima otkriven je ispod crkve veliki podrum sa svodovima što ne čudi jer se na području Ostrvice nalazi znamenita kasnoantička ‘villa rustica’ pa je moguće da postoje i druge rimske građevine. Na značaj crkve sv. Nikole ukazuje i činjenica da je u njenom podnožju bio i samostan poljičkih časnih sestara picokara.
Crkva sv. Nikole obiluje sakralnom baštinom, a današnji oblik poprima godine 1782. Smještena je u podnožju brda Oštro po kojemu je i samo naselje nazvano Ostrvica, kako to u svom remek-djelu “Poljica – život i običaji” piše don Frane Ivanišević. Župa sv. Nikole obuhvaća Ostrvicu s dijelom Čišala. Oba mjesta duže od šest stoljeća dijele crkvu sv. Nikole i mnoge zajedničke interese. Razlog tome je što je dio današnje Ostrvice pripadao katunu Zvečanje, a dio katunu Čišla. Takav ustroj Poljica svjedoči o mudrosti starih Poljičana koji su uspješno razdvajali političku i crkvenu upravu.
Sama Ostrvica djeli se na Donju Ostrvicu i Gornju Ostrvicu pod Mosorom poznatiju kao Slidinje (naziv baštini po Slidinku kojega su Poljičani zajedno s još devet bosanskih plemića godine 1482. primili u Poljica kao izbjeglice pred Turcima o čemu svjedoči zapis u Poljičkome statutu). Donja Ostrvica poznata je po već spomenutoj kasnoantičkoj ‘villi rustica’ na lokaciji Miri u zaseoku Krcatovići. Uz vilu i obližnji izvor Pokornik veže se i legenda o sinovima hrvatskoga kralja Miroslava iz 10. stoljeća, Tišimiru, Krešimiru i Elemu kao osnivačima Poljica. Na području Ostrvice tj. u samoj blizini crkve sv. Nikole zbio se u prošlosti poznati tragičan događaj kad je Stipan Bobetić prodao svoju nećakinju Katu Turcima na Zadvarje. Ravnajući se po svojim zakonima, Poljičani ubiše Stipana i razoriše mu kulu, o čemu i danas svjedoče njeni ostaci jednostavnog naziva Kula. (Piše: Davor Milićević)