Poluprazna nevelika dvorana kina „Dalmacija“ u Dugom Ratu očitovala je ovoga puta veliku nezainteresiranost Dugoraćana za ponovljeno javno izlaganje o Studiji o utjecaju na okoliš državne ceste D8 od čvora TTTS do mosta „Cetina“ u Omišu što, naravno, ne umanjuje vrijednost argumenata kojima su nazočni (odgovorniji ili samo naivniji od ostalih, pokazat će vrijeme) ukazivali na brojne nedostatke predmetne studije, ali i idejnog projekta predložene trase. Naprotiv, no krenimo redom.
Po uvodnome izlaganju moderatora rasprave dr. sc. Mladena Perišića iz županijskog Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša i napose dipl. inž. građ. Željka Korena iz tvrtke Oikon d.o.o. kao voditelja izrade Studije, zaredala su pitanja više članova inicijative „Krilo, probudi se“ ali i nekolicine drugih o posljedicama izgradnje spoja čvora Krilo i magistrale te trajektne luke, koja su uglavnom ostala bez valjanog odgovora iz razloga što spojne ceste kao ni trajektna luka nisu, navodno, u fokusu zanimanja ove Studije, kao što uostalom ni sama trasa buduće brze ceste nije bila predmetom rasprave, što ozbiljno dovodi u pitanje smislenost same studije ali i institut javne rasprave.
Za razliku od mještana Krila koji su legitimno ukazivali na moguće štetne posljedice ponuđenog modela izgradnje brze ceste, od ugroze postojeće kvalitete života i stanovanja, preko umanjene vrijednosti njihovih nekretnina do ugroze turizma u samome Krilu uz čiji razvoj su i egzistencijalno vezani, nazočni predstavnici Saveza za Poljica ukazivali su na moguće štetne posljedice konkretnog idejnog projekta brze ceste po cijela Poljica što ne može sakriti ni činjenica podijeljenosti Poljica između čak sedam JLS. Tako je Nikša Tomić, na posebno dojmljiv način i uz predočenje fotografija i konkretnih arheoloških artefakata, skrenuo pozornost na činjenicu da trasa brze ceste presijeca na desetke arheoloških lokaliteta i objekata spomeničke baštine čime se najizravnije ugrožava kulturni identitet i turistički potencijal ovog dijela Poljica, ali i Poljica u cjelini, dok je predsjednik Saveza za Poljica Ante Mekinić nizom konkretnih primjera ukazao na besmisao u planiranju strateških razvojnih projekata i objekata izvan konteksta Poljica kao logične životne, prostorne i razvojne cjeline tim prije što je tek pitanje vremena i forme kad će Poljica iznova biti cjelovita bilo kao jedinstvena turistička destinacija ili suvremena hrvatska povijesna regija, pa stoga raduje činjenica što su oba za svoj nastup nagrađena spontanim pljeskom većine nazočnih.
Međutim, svim ponuđenim argumentima usprkos, i ova je rasprava pokazala da od strane države lokalna zajednica i njeni građani još uvijek nisu prepoznati ni priznati kao ravnopravan partner u strateškome planiranju i promišljanju vlastite budućnosti jer forma je i ovoga puta bila pretpostavljena sadržaju, pa jedino suvislo što se umjesto zaključka može ponuditi jest otrcana fraza „the show must go on“ ili po domaću „predstava se nastavlja“, a kako, kada i na koji način će ovaj kapitalni infrastrukturni objekt biti realiziran – to ni ova Studija ne zna iako svojim sadržajem idejnome projektu na koji se referira ne nalazi ozbiljne zamjerke!?