U utorak 15. listopada 2019. u prostoru Gradske knjižnice u Omišu predstavljen je antiratni roman “Kaverna” Vedrana Buble, splitskog novinara, književnika i putopisca mlađe generacije. Bublin debitantski uradak koji vješto isprepleće stvarnost i fikciju predstavila je ravnateljica omiške knjižnice Svjetlana Buljević osvrtom na sadržaj romana koji počinje kad pisac u stvarnosti vodi svoju baku Ružicu u selo njenog djetinjstva Svinišće koja mu pak priča o četničkim pokolju u nazočnosti talijanskih fasista u poljičkome selu Gata 1. listopada 1942. koji je nekim čudom izbjegla izmaštana djevojčica Elza. Nakon liječenja, Elza biva odvedena u sirotište u kojemu se suočava s nizom poteškoća u vrtlogu rata, pa roman prati Elzinu borbu za preživljavanje u odrastanju prepunom fizičkih rana i duhovnih ožiljaka.
U nastavku programa ravnateljica Buljević nizom je pitanja potakla autora Bublu na zanimljive odgovore o nastanku “Kaverne” i semantici samoga naslova dovodeći radnju romana u vezu s “Jamom” I. G. Kovačića, pa tako postaje očigledno da su rane bake Ružice zapravo rane i traume djevojčice Elze zadobivene u strašnome ratnom pokolju koji se utisnuo u njeno pamćenje kao jedna velika kaverna ili pukotina, procijep i jama.
Za kraj ovog dojmljivog predstavljanja, a na poziv samog autora, nazočnima se obratio tada osmogodišnjak, a danas još uvijek vitalni starac Andrija Pivčević kao svjedok četničkog pokolja koji je u toj ulozi svjedočio i na beogradskom suđenju četniku Draži Mihailoviću godine 1946. u Beogradu. U iscrpnom i emotivnom nastupu Pivčević je slikovito govorio o svemu što se toga listopadskog jutra godine 1942. dogodilo istaknuvši na kraju kako je ponosan na svoje Gaćane i sebe ne samo zbog žrtve koju su podnijeli nego i zbog načina odgoja novih naraštaja s ciljem da ne zaborave, ali i da ne mrze.
Po dobrom poljičkome običaju, ova večer u omiškoj Gradskoj knjižnici prepuna emocija i dojmova za pamćenje začinjena je soparnikom ispečenim na gatskome kominu Mire Kuvačić.
(Tekst i foto: Marijo Jakovčić)