Što nisu poharali požari, u Poljicima kao i diljem Dalmacije, poharala je suša uništavajući i ove godine gotovo sve usjeve i kulture ili je barem u značajnoj mjeri umanjila njihove prinose. Spašavajući što se spasiti dade, ljudi se snalaze kako znaju i umiju, pa svoje trude najčešće zalijevaju – suzom iz oka. Uostalom, tako su i ovoljetne požare gasili.
I sve bi to donekle bilo razumljivo da Poljica i doslovno ne leže na vodi. Okružena sa tri st…rane vodom (da je kanalom povezati izvor Žrnovnice sa Cetinom, postala bi otok!), sa bezbrojnim vrelima, vrutcima i bunarima raspostranjenima čak i u njedrima Mosora, Poljica oskudijevaju vodom, kako onom tzv. tehničkom tako i onom za piće. I umjesto da budu ‘izvoznici’ vode te zdrave i ekološki uzgojene hrane, mnogi Poljičani bi ‘pocrkali’ da im samo na par dana trgovački centri obustave opskrbu. I na soparnik bi se red čekao, ali ne zbog prevelike potražnje nego zbog nedostatka blitve!
Ukratko, Bog nam je dao sve, ali netko posve prizeman i blizak sustavno nas prevodi žedne preko vode! No krivca ne treba tražiti dalje od nas samih.
(objavljeno 6. rujna 2017. na fb-stranici Saveza za Poljica)