Statut Poljičke knežije i lokalna tradicija stoljećima su štitili (pra)šumu Šćadin od devastacije. Po toj tradiciji samo su stanovnici sela Podgrađa imali pravo korištenja šume i to su radili na vrlo održiv način koji je u velikoj mjeri oslikavao način njihova života sve do naših dana – drvo za ogrjev, mladi izboji za brst, žirovi za svinje, a suho lišće (šušanj) za stelju pod stokom. Selo je plaćalo i vlastitoga lugara koji je čuvao šumu, a cijeli je kompleks bio ograđen suhozidom koji je velikim dijelom ostao očuvan.
Zato je važno naglasiti da (pra)šuma Šćadin nije samo skupina stabala nego živi organizam koji se pod određenim ekološkim uvjetima razvijao stoljećima. Ti su uvjeti donekle narušeni razbijanjem šumskog organizma izgradnjom autoceste A1 i njezinih pristupnih putova. Pa ipak, glavne značajke i prirodoslovne vrijednosti područja su očuvane najvećim dijelom zahvaljujući ljudima s vizijom poput Tonća Jerčića Barbina koji baštinu predaka vidi kao zalog za sretniju budućnost ili Rade Popadića koji svojim „Pečatom od vrimena“ na pravi način senzibilizira javnost. Više o tome pročitajte klikom ovdje.