Da je više dječjega plača po Poljicima, znali bismo zašto su se poljičke šume prorijedile. Ovako se tek tu i tamo usiječe poneko drvo kako bi se sačuvao običaj o kojemu piše današnja SD vezujući ga uz Čišla i datirajući ga u godinu 1965.
 
Običaj je, međutim, puno širi od Čišala i puno stariji od spomenute godine što sugovornicima u priloženome članku očito nije poznato, pa valja podsjetiti da su Poljičani stoljećima usijecali najveći jablan i vezivali ga uz kuću novoizabranog velikoga kneza. No lijepo je da se tradicija prilagođena duhu novoga vremena nastavlja s nadom da posiječena stabla netko iz kruga slavljenika ipak zamijenjuje sadnicama novih.
Facebook Komentari