Iako je Omišalj već odavno postao simbol borbe za
zaštitu okoliša zbog ustrajnog suprotstavljanja izgradnji plutajućeg plinskog LNG terminala na svome području, Vita projekt d.o.o. iz Zagreba i omiški gradski činovnici i vijećnici između Omišlja i Omiša ne prave razliku, a trebali bi barem kad je u pitanju izrada strateških razvojnih dokumenata. Lakše bi, naime, u tom slučaju uočili pogrešku na strani 83. jednog takvog dokumenta neobičnog naziva Strateška studija utjecaja na okoliš: Strategija razvoja Grada Omiša do 2020. čiji naručitelj je Grad Omiš, a izrađivač spomenuti Vita projekt d.o.o. iz Zagreba zbog koje su se – vidi sliku – na popisu zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara Grada Omiša našla i kulturna dobra s područja Općine Omišalj.
Iako bi se moglo reći da „tko radi, taj i griješi“, tim prije što je u konkretnom slučaju riječ o suvislom dokumentu, ovaj očigledan previd, međutim, zorno ilustrira sve učestaliji tzv. ‘copy-paste’ pristup izradi strateških razvojnih dokumenata koji se u Lijepoj našoj najčešće i izrađuju samo zato da bi se udovoljilo goloj formi tj. zakonskoj obavezi ili pak željama naručitelja.
Međutim, prije ili poslije dođe dan kad se ignoriranje sadržaja ovih strateških dokumenata nekome razbije o glavu, a to u pravilu bivaju građani koji se i sami nonšalantno odnose prema rijetkim prigodama kao što su javni uvidi i javne rasprave koje im nude zakonsku mogućnost da koliko-toliko utječu na sadržaj spomenutih dokumenata.
I zato, ko ne promišlja eto mu ‘Omišlja’ ili u prijevodu – eto mu vjetroagregata u vlastitome dvorištu, skladišnih betonskih kubusa usred zaštićenog krajobraza, tunela koji vode iz ‘ničega u ništa’, trajektne luke posred turističke rivijere, zabetoniranog uzobalja i drugog ‘milinja’ što nam ga ovozemaljski bogovi podariše u odsustvu naše skrbi za ono čime nas je Bog sa nebesa podario.