„Dok se u Imotsku krajinu investiraju milijuni“ (s blagoslovom im bilo!), kako stoji u nadnaslovu priloženog članka iz današnje SD, „na omiško zaleđe svi su zaboravili“, stoji u naslovu istoga teksta. Cinik bi rekao, kako su Omišani i Poljičani (politički) sijali, tako i žanju! Jer upućenima je odavno jasno da se u državnim Hrvatskim cestama d.o.o. pri odabiru prioriteta u gradnji ne vode stručnim nego političkim motivima.

Posljednji utjecaj struke ali istovremeno i prvi vidljivi znak ozbiljnijeg upliva politike u odluke Hrvatskih cesta d.o.o. vezan je uz 2007. i početak izgradnje najvažnije prometnice u Hrvatskoj – dionice brze ceste od čvora „TTTS“ do čvora „Grljevac“ s priključkom na Jadransku magistralu – i njeno naprasno obustavljanje 2011. nakon uzaludno potrošenih 50 milijuna kuna. Tako smo zbog upliva politike u odluke struke ostali bez prometnice čijom bi se izgradnjom trenutačno ublažile svakodnevne prometne tegobe u značajnome dijelu splitske urbane aglomeracije.

Međutim, na spomenutu okolnost svekolika lokalna javnost – stručna, politička i medijska – ostala je zadugo nijema. Oglašavali su se tek pojedinci i male skupine udruženih građana ali ih nitko nije želio čuti. I zato sad imamo to što imamo – jedno veliko ništa! I tako će još zadugo biti tim prije što će po svoj prilici i na skorašnjim izborima prevagu odnijeti isti politički kadar poslušnika kojima ni 2020. nisu zasmetale izjave tadašnjeg predsjednika uprave Hrvatskih cesta Josipa Škorića koji bez imalo srama reče kako je “netko prije par godina pustio da sve dozvole za brzu cestu Omiš-Split isteknu, ali da nema smisla tražiti krivce i alibije” te još besramnije poručio „da će brza cesta Omiš-Split biti nominirana za financiranje iz EU fondova kako bi sredstva Hrvatskih cesta mogla biti usmjerena u druge projekte koji ne odgovaraju kriterijima EU” (vidi: Dalmatinski portal, M.P. | 23. 09. 2020. | 07:35h).

I bijahu (pre)usmjerena! Gdje? Osvrnite se, saznat će te.