Nakon izgradnje vjetroelektrane Kom-Orjak-Greda na mosorskim obroncima iznad Seoca, a u povodu planirane izgradnje vjetroelektrane Brdo Umovi na području Blata n/C kao ilustracije najnovijega nasrtaja moćnih interesnih lobija na životni prostor Poljičana i drugih žitelja Poljica i okolnih mjesta koja s Poljicima čine logičnu prostornu, povijesnu i životnu cjelinu, iznova se nameće pitanje što nam je činiti kako bismo svoj životni prostor zaštitili, sačuvali od ugroze i oplemenili?

U brojnim osvrtima na mogućnosti razvoja Poljica isto toliko puta smo naglasili kako je uz poljičko povijesno i kulturno naslijeđe najveća vrijednost Poljica upravo – nepotrošeni poljički prostor. Činjenica je također da je taj prostor ostao sačuvan ‘zahvaljujući’ dugogodišnjoj zapostavljenosti Poljica od strane Poljicima nadležnih gradova i općina, a nipošto ne zahvaljujući njihovim planskim odlukama. Stoga bi bilo krajnje nepravedno da Poljica cijenu svoje nerazvijenosti iznova plate na način da se taj isti nepotrošeni prostor s pozicije vlasti i pod pritiskom raznih interesnih lobija namijeni dislociranju i izgradnji potrebitih, ali ne i uvijek dobrodošlih sadržaja kao što su tzv. gospodarske zone, razna skladišta i pogoni, kamenolomi, vjetroparkovi, reciklažna dvorišta, iznuđena i improvizirana cestovna infrastruktura i tome slično, i sve to suprotno volji i potrebama domicilnoga stanovništva. Također valja priznati i to da se nepotrošeni prostor nerazumno gricka i troši i od strane domaćih ljudi što je u prvome redu posljedica izostanka legalnih uvjeta za životnu egzistenciju, ali i nemara i sebičnosti pojedinaca.

Pa ipak, valja biti svjestan činjenice da se i na prostoru Poljica mora iznaći mjesta i načina za smještaj nekih od naprijed spomenutih infrastrukturnih i komunalnih sadržaja jer oni su i Poljičanima jednako potrebni, ali ne na način da se reže egzistencijalna grana na kojoj se sjedi i ne protivno interesima domaćih ljudi, sada i u budućnosti. A taj interes je Poljičanima vjekovima isti: ostati svoj na svome i živjeti od svoga rada i od svoje baštine. Stoga Poljičani i drugi žitelji Poljica bezuvjetno moraju inzistirati na očuvanju svojih životnih resursa kako bi njihov potencijal došao do punoga izražaja primjereno njihovim željama i potrebama, a opet u skladu s interesima tzv. šire društvene zajednice.

Među najvažnije poljičke resurse, uz uvodno spomenuti nepotrošeni prostor, svakako treba ubrojiti planine Mosor i Poljičku planinu (Perun, Vršina i Mošnica), rijeke Cetinu i Žrnovnicu, plodna kraška polja, a napose zaštićeni krajobraz s pasikama u četverokutu Podgrađe-Kostanje-Seoca-Blato n/C poznatiji pod nazivom jut ili ljut, prašumu Šćadin u zagrljaju Cetine na istoku Poljica, more i poljičko primorje između ušća dviju rijeka, povijesno poljičko zborište Gradac te naravno, sveukupno poljičko povijesno, kulturno i tradicijsko naslijeđe, a napose još uvijek živuće primjere poljičkoga tradicijskog načina života. Njihovom objektivnom, a prije svega stručnom valorizacijom usklađenom sa željama i potrebama domicilnog stanovništva te načelima održivoga razvoja, Poljica imaju izniman razvojni potencijal koji bi ovu povijesnu regiju mogao učiniti svima poželjnom, a napose tzv. urbanim turistima željnima mira, tišine, opuštanja i zdrave domaće hrane u gotovo nedirnutoj prirodi.  

Međutim, pitanje svih pitanja je – kako s riječi prijeći na djela? U sadašnjim uvjetima teritorijalne, administrativne i političke rastrojenosti Poljica, jako teško, međutim, nije i nemoguće jer neke mogućnosti uvijek postoje. Prva je svakako zajednička mobilizacija Poljičana i drugih žitelja Poljica na zaštiti i očuvanju spomenutih resursa i potencijala (naročito u postupku izrade i donošenja prostorno-planske dokumentacije), a potom i zajednički angažman na usuglašavanju i artikuliranju zajedničkih interesa u strateškim razvojnim planovima i proračunima Poljicima nadležnih gradova i općina, kao i onih na razini Splitsko-dalmatinske županije. Teret ovih inicijativa i dogovora svakako je na mjesnim odborima s područja povijesnih Poljica neovisno o njihovoj formalnoj pripadnosti nekoj od sedam Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave. Ništa manju odgovornost imaju i sve poljičke udruge građana i građanske inicijative, zatim zadruge i drugi veći gospodarski subjekti, a potezati za rukav svakako treba i novoizabrane Poljičane među saborskim zastupnicima.

Izazovi vremena u kojemu živimo, ma koliko nam se činili nepremostivom preprekom u stvaranju pretpostavki za bolji život, ipak su nemjerljivo manji od izazova kojima su bili izloženi naši pređi vjekovima stisnuti između neprijateljski raspoloženih supersila Venecije i Otomanske imperije, a koji su unatoč tome hrabro i časno sačuvali didovinu i povjerili je nama na čuvanje. A didovinu sačuvati možemo samo zajedništvom i promišljenim, dugoročno održivim razvojnim planovima temeljenima na našim sveukupnim resursima i potencijalima uključivo i onim ljudskim. Da li je to održivi turizam, proizvodnja zdrave hrane i energije, razvoj uslužnih djelatnosti, IT industrija ili nešto stoto, manje je važno jer na kraju krajeva bolje je imati ikakav usuglašeni plan vlastitoga razvoja negoli nikakav što pogoduje onima koji bi, ne pitajući nas, krojili nam sudbinu. Ono što je važno i što nam je zajednička obaveza pred pređima i potomcima je boriti se i izboriti, časno i dostojanstveno, za vlastiti opstanak (egzistenciju) i opstojnost vlastitoga poljičkog identiteta!

(Piše: Ante Mekinić)    

Facebook Komentari