Nastavno na najnoviju aferu u državnoj tvrtki Hrvatske ceste d.o.o. koja izravno pogađa interese žitelja Poljica (naravno, i cijele SD županije te ostalih dijelova Hrvatske), obratio nam se svojim komentarom dipl. ing. građ. Ivan Vulić, čovjek s dugogodišnjim iskustvom u cestogradnji koji o prometnim problemima koji tište žitelje splitske aglomeracije vjerojatno sam zna više od svih preostalih stručnjaka u spomenutoj tvrtki zajedno. Stoga njegov osvrt prenosimo u cjelosti.

_________________

Duže od dva desetljeća, što osobno, a što preko raznih udruga, obraćao sam se Hrvatskim cestama d.o.o. i svim predsjednicima Uprave društva (Boban, Kos, Krleža, Krešić, Škorić), te direktorima građenja (Majić, Dragovan), ali i Vladi RH, Ministarstvu MPI RH, SD županiji, gradovima i općinama ukazujući na probleme i propuste, ali uvijek s konkretnim prijedlozima rješenja prometnih problema splitske aglomeracije, poglavito dionice brze ceste Stobreč-Omiš i ‘omiškog prometnog čvora’ kojega je zaobilaznica Omiša samo jedan segment. Međutim, svi moji pokušaji da dobronamjerno, a usudio bih se reći i stručno, ukažem na poteškoće i moguće načine njihova rješavanja ostala su bez ikakvog odgovora, pa čak i onog kurtoazne naravi. Ignorirajući sve konstruktivne primjedbe, Hrvatske ceste godinama tvrdoglavo provode svoje pogubne zamisli koje pomalo dolaze na naplatu, a što očituje ne samo stanje na terenu nego i najnoviji događaji unutar tvrtke. Afere u Hrvatskim cestama kojima upravo svjedočimo daju mi za pravo da iznesem neka svoja osobna viđenja. Pa krenimo redom:

1. Pored svih prometnih problema u državi, a poglavito u našoj splitskoj aglomeraciji koja u mnogočemu drži neslavne rekorde, Hrvatske ceste d.o.o. bave se same sobom, a to je najgora kletva koja nekoga može zadesiti posebno iz razloga što je očigledno da su narušeni ljudski i poslovni odnosi unutar tvrtke.

2. Kako je neposredan povod za nastalu aferu oko načina raspisivanja natječaja i odabira izvođača radova povreda ega vodećih ljudi i njihovih osobnih odnosa i/ili interesa, nameće se pitanje čemu uopće potreba za angažiranjem vanjskih suradnika ako se zna da u HC, protivno svakoj logici, dominiraju stručnjaci ekonomske i pravne struke u odnosu na prometne stručnjake i inženjere svih vrsta.

3. Pa ipak, meritum problema nije u NAČINU provedbe i odabira izvođača radova nego u PREDMETU provedenog natječaja. Stoga po tko zna koji put odgovorno tvrdim da predmet samog natječaja tj. konkretno projektno rješenje na zaobilaznici Omiša koje nam se nameće bez prethodno održane javne i stručne rasprave, NEĆE u konačnici dati očekivane i potrebne prometne rezultate. Ovakvim ‘krnjim rješenjem’ samo se neracionalno troše proračunska sredstva i dragocijeno vrijeme, pa na taj način i ovaj ‘epohalan’ graditeljski poduhvat postaje investicija bez pokrića zbog čega bi u konačnici netko doista morao snositi odgovornost.

4. Upravo zato je podjednako zabrinjavajuća uporna netransparentnost Hrvatskih cesta u raspolaganju i trošenju novca poreznih obveznika što očituje ignoriranje svih primjedbi i zahtjeva koje dolaze od ljudi i organizacija s terena, pa je tako zanemaren i zahtjev 18 poljičkih mjesnih odbora (uključivo i SZP čiji sam član) o sazivanju stručnog okruglog stola na temu prometne infrastrukture na području Poljica, te u više navrata bojkotiran poziv Gradskog vijeća Grada Omiša za sudjelovanje u tematskim sjednicama na istu temu (pa tim više čudi omiška suglasnost na spomenuta prometna rješenja).

5. Samo naprijed navedeno dostatan je razlog za smjenu cijele Uprave Hrvatskih cesta d.o.o. ali i onih struktura unutar tvrtke koje su dovele do ovakvog stanja. Međutim, da se priča ne bi unedogled ponavljala, buduću Upravu treba birati javnim natječajem temeljem stručnih, a ne političkih kompetencija i stranačke podobnosti. Ovdje treba napomenuti da u pitanjima cestovne infrastrukture dominira politika, a ne struka što je pogubno jer su u pitanju ne samo znatna financijska proračunska sredstva nego i dugoročne štetne posljedice po sveukupan razvoj cijelih područja.

6. Od odgovornosti za navedeno stanje nije oslobođeno ni resorno ministarstvo, pa je i njemu potreban odgovarajući preustroj jer su Hrvatske ceste d.o.o. neposredni izvršitelj politike istoga. Naime, zloporabom struke provode se političke zamisli kojima se pogoduje pojedincima i pojedinim skupinama, a ne dugoročnim interesima šire društvene zajednice i države u cjelini.

7. I napokon, i ovim putem iznova dajem do znanja Predsjedniku hrvatske Vlade gospodinu Plenkoviću da u Lijepoj našoj, a pogotovu u ponositim Poljicima, postoje stručni ljudi spremni svojim sebedarjem i bez ikakvoga osobnog profita pomoći prosperitetu svoga kraja, a time i domovine nam Hrvatske, pa bi bio red da ih se barem pristojno sasluša, a potom i uvaži sve ono korisno što predlažu i nude, pa će i afera s dugoročno nesagledivim posljedicama poput uvodno spomenute, biti znatno manje.  

U Splitu, 23. kolovoza 2019.

Ivan Vulić dipl. ing. građ.