S nadom da ostvareni rezultati potkrijepljuju euforičan naslov priloženog članka iz današnje SD, radujemo se mogućnosti da je Dalmatinska zagora napokon doživjela svoje zvjezdane turističke trenutke. Čudi nas, zapravo, da se to i ranije nije dogodilo. Zanimljivo je, međutim, primjetiti da u turističkom kontekstu Dalmatinsku zagoru, kako se u tekstu navodi, čini prostor koji obuhvaćaju gradovi Sinj, Trilj, Imotski, Vrgorac i Vrlika te općine Dugopolje i Klis. Dakle, ne i Poljica usprkos tome što se u mnogim drugim slučajevima Poljica ili pojedini dijelovi Poljica spominju u kontekstu Dalmatinske zagore. Štoviše, upravo jedna takva obavijesna tabla županijske TZ zarasla, doduše, u žuku, stoji uz cestu poviše Zakučca prema Naklicama. No dobro, činjenica jest da Poljica nisu Zagora jer Poljica su zaokružena prirodna, povijesna i kulturološka cijelina.

S druge pak strane svjedoci smo kako se u medijima gotovo svaki događaj s područja Gornjih pa čak i Srednjih Poljica prikazuje kao vijest s područja Omiške zagore. Dakle, ne kao vijest iz Poljica ili s područja Poljica. Na taj način Poljica ili pojedini dijelovi Poljica jesu i nisu Zagora, dalmatinska ili omiška, kako se tko sjeti i napiše, ali u oba slučaja nisu ono što jesu, dakle Poljica.

Bilo kako bilo, osim što su već desetljećima formalno-pravno nepostojeća, Poljica eto pomalo iščezavaju i kao toponim. A kad već Poljica ne postoje, kad ih nema, onda se s prostorom Poljica može činiti što je kome volja i kako mu drago, a što se sve više i sve češće i događa. I to na štetu Poljica, naravno. Svjedoči tome vjetroelektrana u zaštićenim njedrima Mosora, gospodarska zona u turistički najatraktivnijem dijelu Poljica koje uživa čak dvostruku prirodnu zaštitu, prometna infrastruktura koja Poljica od izoliranog promiče u tranzitno područje te napose nepostojanje Poljica kao stavke u proračunima svih sedam Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave i njihovih turističkih zajednica uključivo i županijsku razinu kao osmu.

I zato, dok je Zagora mudrušću svojih žitelja napokon dosegla status perjanice ruralnog turizma u hrvatskoj, Poljica su, slavnoj prošlosti usprkos, tek očerupana kokoš kao ogledalo poljičkog narcizma i izostanka prijeko potrebnog zajedništva. Nadu u bolje poljičko sutra bude mlade snage u vodstvima većeg broja mjesnih odbora s područja Poljica, no samo pod uvjetom da se napokon svi zajedno dohvate istoga štapa barem u najvažnijim pitanjima za budućnost Poljica.