Savez za Poljica i Majda Rubić, magistrica znanosti sudjelovali su na međunarodnom skupu Tradicijska znanja i vještine za 21. stoljeće: Prirodni materijali, rad rukama, kreativne i inovativne prakse u funkciji dobrobiti i održivosti.

U ime Saveza za Poljica izložila je poster naslovljen „Trag ljudskih ruku – Poljica“.
Znanstveno-stručni skup dio je programa u sklopu Dana europske baštine 2026., Održan je 9.listopada u Lekeniku, u naselju Brežane Lekeničke, smještenom uz rijeku Kupu između Turopolja i Pokuplja..
Tradicijsko znanje i vještine kao preduvjet unapređenja kvalitete života bili su misao vodilja prezentiranih programa na skupu kojem je nazočilo pedesetak stručnjaka širokog raspona specijalnosti te studenata Sveučilišta u Zagrebu.
U nastavku donosimo sažetak o radu Trag ljudskih ruku- Poljica, Majde Rubić, koja je i članica hrvatske sekcije ECOVAST-a-
Umijeća i stari zanati kao dio težačkog života i povezanosti čovjeka s morem nekadašnje Poljičke knežije na površini od 250 km2, nisu sasvim nestali. Kuće su još ponegdje građene od lokalnog kamena slaganog u suhozid i s krovom od kamenih ploča, u prizemlju se u konobi čuva vino, ulje, pršut, plodovi breskve i trešnje, središnje je mjesto kužina s kominom dok se u sobe na katu ide vanjskim stubištem s trijemom (balatura) na vrhu. Između rijeka Žrnovnice i Cetine bile su važne solane (15.st. i 16. st.) koje su donosile prihod od trgovine solju, arheološki nalazi ispod razine mora i nasipa pružaju uvid u njihovo postojanje. Sol se izdvajala u plitkim bazenima na obali da pod utjecajem sunca isparavanjem ostane sol, a ta su područja danas dio turističke zone. Koristilo se drvo iz šume za gradnju trabakula, bracera, logera, pasara i leuta umješnošću zanatlija koji su omogućili postojanje poljičkog brodarstva (kalafatstvo). Tradicionalni brodograditelji su specifičnim batovima/čekićima tukli kučinu i katran u procjepe dasaka kako brod ne bi propuštao more, a LOGER brodogradilište u Omišu još čuva ta znanja. Donja Poljica su imala svoje male škverove na plažama gdje su se izvlačili radni brodovi radi održavanja. Ušće Cetine i pličine mora obiluju pijeskom, građevinski materijal za izradu betona i žbuke koji se ručno vadio s brodova pomoću velikih mrežastih žlica s dugim drvenim drškama (salbunarstvo). To je zanimanje pridonijelo prosperitetu Poljica, ali je nestalo s uvođenjem mjera zaštite morskog dna u 1970.tima. Brodovi su preuređeni za potrebe turizma, na širokim brodskim palubama su danas bazeni gdje su ranije zbog prijevoza bile gomile pijeska. Osnovana udruga brodara utemeljila je modernu flotu turističkih brodova koja je nadaleko poznata, s oko 200 mini-kruzera. Poljičko pismo održalo se do danas iako je u poljičkim crkvama bila u uporabi samo glagoljica, stoga što se od 15. stoljeća u javnom i privatnom životu upotrebljavala poljičica kao posebni tip hrvatske ćirilice. Sačuvani su natpisi uklesani u kamenu i privatne isprave (oporuke, pisma, recepti, kupoprodajni ugovori i župne matične knjige), a poljičani su zadržali i njegovali znanje čitanja i pisanja poljičicom. Ovo povijesno pismo je od 2023.godine upisano u Registar Republike Hrvatske zaštićenih kulturnih dobara, od tada je poljičica u desetak osnovnih škola u nastavnom programu predmeta hrvatski jezik. Proizlazi kako je sačuvan duh zajedništva i obiteljskog posla da se i dalje može zasnivati razvoj na poljičkim posebnostima.
Ovim vrijednim radom Majda Rubić i Savez za Poljica nastavljaju ustrajno aktivnosti na očuvanju prostornog identiteta povijesne cjeline Poljica, na razumijevanju njihove posebnosti I važnosti i povezivanju sa suvremenom zajednicom.

Napisao/la: Duško Karaman / Mare Bulić