Kao ilustraciju snažne identifikacije Poljičana sa svojim zavičajem, čemu Poljica zapravo i duguju zahvalnost za opstojnost vlastitog identiteta, napose u okolnostima dugogodišnjeg formalnog nepostojanja, uz pristanak autora i u izvornom obliku kako je i napisana, objavljujemo blagdansku čestitku kojom je svojim kolegama u Savezu za Poljica ovogodišnji Uskrs čestitao Vladimir Mandić iz Zakučca (rođen 1971. po zanimanju mag. ing. el.).
Svojoj braći Poljičanima, članovima Saveza za Poljica!
Na dobro Vam došlo uskrsnuće Gospodinovo!
Osobita mi je čast čestitati Vam ovaj Uskrs. Vama i Vašim obiteljima.
Kroz ovu Korizmu, u promišljanjima muke Gospodinove, misli mi pobjegnu i na moja Poljica. Na našu muku svakodnevnu, ali i na muku što se osjećam nedostojan korijena, svojih predaka, što njihova krv i muka danas bivaju prekriveni velom zaborava, ne toliko nas pojedinaca, ali što nas ne vide naši susjedi, sugrađani, društvo…
370. je godišnjica oslobađanja Klisa, pod velikim knezom Jurjom Pavićem i vojvodom Jurjom Kulišićom, pod zapovjedništvom braće Janka i Šimuna Marijanovića, naš barjak se prvi zavijorio na zidinama kliškim, naši su pređi u Ozrni i Dugopolju uništili vosjku Tekelipaše i pojačanja iz Sinja, i nisu se dali zaplašiti prijetnjama turskog zapovjednika Klisa age Barakovića koji je onda i svojom glavom prijetnje platio, naši su rođaci kao djeca, za osvetu, posječeni od Derviša Skopljaka i age Peratpašića. I Klišani spremaju veliku proslavu obljetnice oslobađanja Klisa, ali, makar u medijima, nisam čuo da je itko spomenuo Poljičane. A mislim da bi se trebali pojaviti na Klisu, sve sa barjacima, s pukom iz svih katuna, sa četom pod oružjem u nošnji Poljičkoj, kako, da uveličamo njihovu proslavu, tako i da odamo počast svojim pređima i pokažemo dostojanstvo svojim potomcima. Kad god je Klis krvario, u prvom redu krvarila su Poljica, Klis je i naš, krvlju naših pređa otkupljen.
Kao veliki povijesni spomenik za Trogir i Čiovo prezentira se Pustinja Prizidnice, samostan koji su sagradili i nastanjivali naši, poljički, popi glagoljaši. Pa zato, pozivam sve nas, da se i tu okupimo i pojavimo na prvu nedjelju nakon blagdana Male Gospe, iz svih katuna, sa bandirama, da se poklonimo i obitelji Nakir koja se od prije 250. godina s našim pređima brinula o Gospi od Prizidnice, a brine i dan danas, pa da se i pozove na misu na Svetog Juru na Gracu, kao počasni uzvanici.
Među najpoznatije bračke znamenitosti ubraja se i Pustinja Blaca, opet sveto mjesto poljičkih popova glagoljaša, koji su je sazidali i njome gospodarili, osobito obitelj Miličević. Opet, pozivam nas, sve Poljičane, da se i tamo, iz svih katuna, sa bandirama, druge subote poslije Velike Gospe, na hodočašću pojavimo.
Malo je kome poznato, da po nepisanom pravilu, do dva, Poljičanina, imaju pravo trčati Alku, iz poštovanja prema našim pređima koji su prvi izvjesili naš, sveti Poljički barajak, na zidine Sinja kad od Turaka oslobađao. Svake godine mnoštvo nas hodočasti u Sinj za Veliku Gospu, ali opet, pozivam nas, Poljičane, da se i tamo, iz svih katuna, sa bandirama u procesiju svrstamo, jer imamo pravo, i to je naša baština.
Isto tako, Gospa od Pojišana, na kojoj za Veliku Gospu svake godine časti mnoštvo Poljičana, osobito splitskih poljičana, jer, pa i po imenu, to je naša crkva! Opet, pozivam nas, sve Poljičane, da se i tamo, iz svih katuna, sa bandirama, u procesiju svrstamo.
Još jednom, Uskrs je, i svjetlo se iz tame rađa. Zato, pozivam sve Vas, koji ovu moju čestitku čitate, neka ovaj Uskrs bude putokaz uskrsnuću i našeg poljičkog ponosa. U vremenima kada nas ima sve manje, kad na svakom koraku čujemo sve crno o trenutku u kojem živimo, pođimo, krenimo, potrčimo, slomimo apatiju po našim Poljicima, pokažimo se dostojnima naših predaka i naše baštine. Podignimo glavu i pogled u daljinu, jer nemamo pravo stajati u dnu, naše je letjeti s vilama s Mosora!
Vaš prijatelj i brat Vladimir
Zakučac, na Uskrs 1. travnja A.D. 2018.