Ni gotovo cijela stranica u današnjoj SD posvećena obilježavanju Dana Tugara i tugarskim infrastrukturnim, komunalnim i drugim problemima nije bila dovoljna da se u tekstu barem riječju spomenu Poljica bez kojih su i Tugare kao i sva druga poljička mjesta tek pasivno zaleđe Omiša, Splita i preostalih pet Poljicima nadležnih jedinica lokalne samouprave. I sve dotle dok Poljica ne budu prepoznata kao brend – i to kao suvremena hrvatska povijesna regija i jedinstvena turistička destinacija – sva poljička mjesta bez razlike uživat će status vukojebine koja ‘puno traži, a malo i ništa daje’.

Osim što Poljica već desetljećima nisu subjekt koji odlučuje o svojoj sudbini, inferiornosti Poljica kumuje i poljičko nejedinstvo (nasuprot slozi koja nas je održala kroz vijekove), pa ne treba čuditi što u tugarskome Domu kulture gori samo jedna žarulja kad ni mnoga poljička naselja još uvijek nemaju ni struje ni vode. Zato će u Poljicima svakim danom biti sve više fureštih jer je poljička mladost primorana odlaziti trbuhom za kruhom.

Upravo iz tog razloga sve čestitke Tugaranima na trudu koji ulažu u očuvanje svog i poljičkog identiteta, ali možemo i moramo i više i bolje!

Objavljeno 5. ožujka 2018. na FB stranici Saveza za Poljica   

Facebook Komentari