I dok mnogi Poljičani i drugi žitelji Poljica sanjaju o turističkom prosperitetu, u medijima svako malo osvane naslov koji Poljica promiče u destinaciju idealnu za gubljenje vremena, živaca pa čak i glave na ramenu zbog prometnog košmara za koji su Poljičani najmanje krivi, ali nisu i posve nevini.

Krivac je, naravno, odavno poznat, a to je dionica Jadranske magistrale od Stobreča do Omiša koju prometni stručnjaci drže najopterećenijom, pa samim time i najopasnijom prometnicom u državi. Nemarom te iste države koja je poljički povijesni prostor administrativno razdijelila između čak sedam jedinica lokalne samouprave, Poljica su tako i prometni zatočenik uzobalnog povezivanja dalmatinskih gradova i žrtva njihova turističkog razvoja.

Putevi, naravno, moraju postojati i prolaziti nečijim krajem, ali isto tako moraju biti promišljeni i primjereni okolnostima i potrebama, te nipošto ne bi smjeli biti kočnica u razvoju područja kojim prolaze. A Poljica ni tu nemaju sreće jer osim spomenute nesretne dionice Jadranske magistrale, ostala su i bez životno važnog izlaza s autoceste kod Radovića u Gornjim Poljicima i odgovarajućeg cestovnog spoja s Omišem izgradnjom tunela kroz Mosor koji bi gospodarski i životno preporodio Poljica.

No da li je samo zla sreća razlog našoj prometnoj izoliranosti ili su krivci i naša poljička pasivnost i razjedinjenost, prosudite sami.

Objavljeno 19. studenoga 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

Facebook Komentari