Uvidom u javno dostupne informacije svatko dobronamjeran mogao je zaključiti da je povratak Ivana Perišića u Hajduk sredinom siječnja ove godine bio motiviran najboljim namjerama: besplatno pomoći klubu da se napokon domogne titule nacionalnog prvaka i jeseni u nekoj od evropskih liga (za što bi samo u tom slučaju bio nagrađen bonusima), a tek alternativno da, u slučaju neuspjeha, njegovim odlaskom i klub i on ponešto zarade jer ga HNL bez Evrope, sasvim razumljivo, nije zanimao. Važno je uz to naglasiti da je ovakav dogovor postignut prije zlosretne ozljede ligamenata koljena pa je svaki prigovor da se Perišić došao oporavljati na teret Hajduka netočan i neumjesan.

Razlozi zbog kojih se dojučerašnju nogometnu ‘facu’ nastoji obnoć učiniti ‘štracom’ leže u tome što pravi krivci za najnovije Hajdukove neuspjehe tendencioznom reinterpretacijom opisanog dogovora nastoje bijes navijača preusmjeriti sa sebe na Perišića kojemu se, možda, jedino može zamjeriti to što nije s malo više takta otkantao krpelje kojima je i lešina Hajduka još uvijek dovoljno izdašna.

I tako će biti, s Perišićem i bez njega, sve dok navijački puk ne osvijesti da Hajduk odavno nije njegovo dite kako mu tepaju nego siroče bez ćaće i matere. (AM)

Facebook Komentari