Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
28 lis., 2017 263 Pregleda

NADBISKUPOV BLAGOSLOV CJELOVITOSTI POLJICA

Ako čovjek ne zna odakle dolazi, ne može znati ni kamo ide jer ne zna gdje je! A Poljičani svih generacija uvijek su znali odakle dolaze, znali su gdje su i kamo smjeraju. I stoga su oduvijek željeli samo jedno – biti i ostati na svome svoj!

Ovo vjekovno nastojanje Poljičana dobro je poznato i splitsko-makarskom nadbiskupu Marinu Barišiću, pa je razdragana srca primio delegaciju Saveza za Poljica i podržao naša nastojanja da svim podjelama usprkos, zajedno s drugim dionicima poljičke zajednice, sačuvamo poljičko jedinstvo, cjelovitost poljičkog identiteta te sveukupni razvojni potencijal Poljica.

Više o ovom druženju s povodom pročitajte u priloženim medijskim objavama.

Objavljeno 28. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

24 lis., 2017 298 Pregleda

60 GODINA POLJIČKOG DEKANATA

Prije okruglo 60 godina ili točnije 21. rujna 1957. utemeljen je Poljički dekanat u povijesnim granicama nekadašnje Poljičke knežije kao spomen na ovu značajnu srednjovjekovnu društveno-političku tvorbu u hrvatskom narodu. Povod osnivanja dekanata bila je 150. obljetnica ukidanja Poljičke knežije od strane osvajačke francuske vlasti 1807.

 Dekanat je osnovao splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić kao teritorijalno-pastoralnu jedinicu u sastavu Splitsko-makarske nadbiskupije, a u njegovom sastavu je 19 župa i to: Donji Dolac, Dubrava, Duće, Dugi Rat, Gata, Jesenice, Kostanje, Ostrvica, Podgrađe, Podstrana, Priko-Omiš, Sitno Donje, Sitno Gornje, Srijane – Dolac Gornji, Srinjine, Strožanac-Podstrana, Trnbusi, Tugare i Zvečanje.

 Važno je naglasiti da je Poljički dekanat već desetljećima jedina organizacijska forma koja baštini teritorijalnu cjelovitost Poljica. Drugim riječima, da nije dekanata Poljica, formalno – ne bi postojala!

 Objavljeno 24. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

20 lis., 2017 322 Pregleda

U HRVATSKOJ OPĆINA, GRADOVA I ŽUPANIJA NA SVE STRANE, A NEKOĆ SLAVNE POLJIČKE KNEŽIJE NIGDJE

Šest općina u Hrvatskoj ima manje od 500 stanovnika, pa tako najmanja općina u Hrvatskoj, Civljane, broji samo 239 žitelja. Najveća općina, Viškovo, ima 14.455 stanovnika. Kad bi se, primjerice, postavio kriterij da općina mora imati barem 5.000 stanovnika, od postojećih 428 općina u Hrvatskoj ostalo bi ih tek 52!

Slično je i sa hrvatskim gradovima kojih ima 128. Najmanji grad je Komiža sa 1.526 stanovnika, a najveći Zagreb sa 790.017 stanovnika. Prema spomenutom kriteriju od 5.000 stanovnika, čak 18 gradova ne bi moglo biti ni općina jer u njima živi manje ljudi od pretpostavljenog cenzusa. Pri tome šest općina ima više od 10.000 stanovnika, dok čak 60 gradova ima manje od 10.000 žitelja.

Što se tiče županija, njih je u Hrvatskoj 20. Najmnogoljudnija je Zagrebačka sa 317.606 stanovnika, a najmanja Požeško-slavonska sa 78.034 stanovnika.

Na prostoru nekoć slavne Poljičke knežije (ne možemo reći u Poljicima jer Poljica u formalnom smislu već desetljećima ne postoje) prema našoj slobodnoj procijeni živi između 25 i 30 tisuća stanovnika, pa je vjerojatno zato Sabor RH u prosincu 1992. procijenio da Poljičana ima previše za općinu i premalo za županiju, a kako je riječ o ruralnom području, nekoć slavnoj knežiji ne pristoji, naravno, ni gradom biti, pa je zakonodavac Poljica jednostavno razdijelio između čak sedam jedinica lokalne samouprave.

Zbog svega navedenog, a napose zbog štetnih posljedica bezrazložnog ‘brisanja’ Poljica s političke mape Hrvatske te zbog potrebe za mirom u ‘kući’, Savez za Poljica smatra da je u postojećim okolnostima optimalno rješenje Poljica proglasiti SUVREMENOM HRVATSKOM POVIJESNOM REGIJOM ili pak nacionalnim povijesnim područjem kako bi se barem stvorile pretpostavke za očuvanje sveukupnog poljičkog identiteta, prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica u granicama nekadašnje Poljičke knežije te brendiranja Poljica kao jedinstvene turističke destinacije.

Bilo kako bilo, na Poljičanima i svim ostalim žiteljima Poljica trebala bi biti odluka žele li biti subjekt u odlučivanju o vlastitoj budućnosti i na koji način.

Objavljeno 20. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica 

20 lis., 2017 287 Pregleda

GASNULE SU ŽERAVIČINE BAŠĆE

Ograda Žeravičina bašća na padinama Sridivice u Sitnome još uvijek prkosi zubu vremena svjedočeći ljutom ali časnom boju starih Poljičana za život u kojem su uvijek pobjeđivale njihove trudbeničke ruke čineći plodnim čak i kamenjar koji ih je tako istovremeno i hranio i štitio.

Danas najveći dio Poljica i to onaj s najplodnijom zemljom pokrivaju korov i drača, pa je svakim danom sve više Poljičana i drugih žitelja Poljica koji svoje potrebe za svježim poljoprivrednim i stočarskim proizvodima zadovoljavaju u trgovačkim centrima.

Ova novostvorena ovisnost osim što šteti zdravlju i kućnom proračunu, pomalo mijenja nagore i naš identitet. Tko ne vjeruje neka ode na stobrečki TTTS i provjeri koliko se samo uvozne blitve ‘ugradi’ u tobožnji ‘poljički’ soparnik ili uvoznoga grožđa u jednako tako ‘poljički’ plavac mali. Uostalom, nedavni požari koji su starijim generacijama Poljičana bili nepoznanica, najbolja su opomena.

Objavljeno 20. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica 

 

 

 

 

 

18 lis., 2017 278 Pregleda

POLJICA KAO TOSKANA?

Za one koji se bave turizmom ili o njemu razmišljaju, a naporno im je pročitati čitanja vrijedan članak Ružice Mikačić ‘Sve što bi Zagora htjela biti, to je Toskana već odavno’ objavljen u nedjeljnoj SD, nudimo sažetak:

U Toskani nigdje ni pedlja korova, neokopane ili zapuštene parcele. Sve se zeleni od maslina, vinove loze, ali i voćnjaka, kukuruza… Prosječno domaćinstvo u agroturizmu u Toskani ima oko 12 hektara obrađene zemlje… Omjer djelatnosti i zarade na njima uvijek mora biti u korist poljoprivrede… Što više proizvodite, to više turista smijete primiti… Ukratko: da biste se uspješno bavili turizmom, nikako se ne smijete baviti samo turizmom!

Zaključno, uspjeh Toskane ne čudi ako se zna da je toskanski agroturizam, prvi te vrste u Europi, zakonski definiran prije više od 30 godina ili tek nešto ranije nego što je hrvatski ‘izborni inženjering’ (a ne struka!) Dalmaciju podijelio na četiri, a Poljica na sedam nesuvislih dijelova koje ni Bog s neba ne bi kao takve usustavio te učinio konkurentnim i turistički prepoznatljivim.

Objavljeno 17. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

 

15 lis., 2017 280 Pregleda

(O)ŽIVIMO BAŠTINU DA BISMO OD BAŠTINE I ŽIVILI!

Iz zemlje, korova i drače svakim danom izranjanju novi dijelovi velebne kasnoantičke rimske palače u Ostrvici koji već u ovoj ranoj fazi obnove daju naslutiti svu njezinu raskoš i bogatstvo, ali i umijeće njenih graditelja. Zasluge zato ponajviše pripadaju entuzijastima iz kulturne udruge ‘Vila rustika’ predvođenih istinskim neimarom Nenadom Krcatovićem.

Međutim, posve je izvjesno da u realizaciji ovog poduhvata entuzijazam pojedinaca neće biti dovoljan već uža i šira društvena zajednica te svakako domicilni i drugi turistički subjekti moraju zajedničkim snagama privesti kraju obnovu ovog kapitalnog kulturnog objekta. Zalog je velik, pa motiva ne bi smjelo manjkati.

Obnovom ‘vile rustice’ i njenim stavljanjem u kulturološku i turističku funkciju došli bi do izražaja i nebrojeni drugi poljički resursi i potencijali, napose oni s područja Ostrvice, Zvečanja i Gata, pa bi ovaj dio nekoć slavne Poljičke knežije zasigurno postao nezaobilazna postaja na rutama svih relevantnih turističkih agencija. Stoga još jednom podsjećamo na moto Saveza za Poljica: (o)živimo baštinu da bismo od baštine živili!

 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavljeno 15. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica    

Opširnije

07 lis., 2017 228 Pregleda

POLJICIMA NE TREBA ‘ULJEPŠAVANJE’

Postoji uzrečica koja kaže da ‘papir sve trpi’, pa tako trpi i papir Jutarnjeg lista na čijim stranicama je u rubrici ‘Dobra hrana’ 2. listopada 2017. objavljen prilog pod naslovom ‘Dok je komina, bit će i soparnika’ koji može poslužiti i kao ilustracija još jedne prigodne uzrečice koja, doduše, caruje na estradi – ‘neka se govori, pa makar i loše’!

Ne dovodeći u pitanje dobre namjere autora spomenutog priloga, moramo ipak jednom reći dosta estradiziranom načinu interpretacije Poljica kroz prizmu ‘pizze iz Poljica’ te senzacionalističkom tumačenju poljičke povijesti, kulture, tradicije, običaja i drugih relevantnih činjenica čime se, zapravo, nekoć slavna Poljička knežija svodi na ‘egzotičnu zajednicu domorodaca u izumiranju’.

Poljica, kao ni Leonardovu Monu Lisu primjerice, nema potrebe ‘uljepšavati’. Poljica su veličanstvena u svojoj stvarnosti, napose u svojoj skromnosti. Istina, tu veličanstvenost narušava dijelom poljička sadašnjost, no to je već tema za neke druge rasprave, pa one koji žele znati više upućujemo na http://poljica.hr/poljica-kao-suvremena-hrvatska-povijesna…/.

Objavljeno 3. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

07 lis., 2017 297 Pregleda

POLJIČKA ‘CESTA SMRTI’

Poljičanima je slaba utjeha što je SD jednu od najopasnijih ali i najvažnijih poljičkih prometnica, onu niz Vilar, preimenovala u Žrnovničku s obzirom da ostaje tvrdnja kako je riječ ‘ukletoj cesti’ ili točnije – ‘cesti smrti’. Štoviše, ova poljička ‘žila kucavica’ kojom svakodnevno prometuju ne samo Poljičani i drugi žitelji Poljica nego i nebrojeni turisti na relaciji čvor Blato na Cetini – Split i obratno, u međuvremenu je izgubila status županijske ceste te je spuštena na razinu lokalne u nadležnosti Grada Splita, umjesto da (makar privremeno) bude klasificirana kao DRŽAVNA cesta s obzirom na činjenicu da povezuje najveći dalmatinski grad sa autocestom služeći istovremeno mnogima i kao zaobilaznica najopterećenijeg dijela Jadranske magistrale, i to opet baš onog kroz Poljica na dionici između Stobreča i Omiša.

Poljica tako i u 21. vijeku ostaju prometno podjednako nepristupačna kao i tijekom svoje burne prošlosti, samo što su se vremena umnogome promijenila pa bi s obzirom na ovisnost Poljica o dobrim prometnicama s jedne i pasivnost žitelja Poljica s druge strane uskoro mogli složno zapivati (napose Poljičani zamosorja) – ‘drumovi će poželjet Poljičana, al’ Poljičana nigdje biti neće’!

Objavljeno 7. listopada 2017. na FB stranici Saveza za Poljica

28 ruj., 2017 1.295 Pregleda

U POVODU BLAGDANA SV. MIHOVILA U ZVEČANJU

Piše: Davor Milićević

Zvečanje 29. rujna slavi svoga zaštitnika sv. Mihovila čija proslava započinje pet dana ranije i to već 24. rujna kad se slavi dan posvete crkve sv. Mihovila. Crkva je smještena na vrhu brda Gračina iznad samog mjesta, a njena povijest seže u 12. stoljeće, a moguće i ranije. U tom razdoblju dograđivana je čak 12 puta i gotovo svaki put posvećivana 24. rujna, a toga dana 1752. od Pape dobiva posebno povlaštenje (lat. altare privilegiatum) pa se tako od 24. rujna do blagdana sv. Mihovila u njoj služilo sedam misa dnevno.

U samoj crkvi je niz grobova popova glagoljaša, a pred glavnoim oltarom još pet grobova među kojima i grobovi vikara i biskupa Mihovila Martića te dvojice Velikih poljičkih knezova Ivana Sičića (ubijen od mine 1789.) te posljednjeg Mate Kružičevića (ubijen u ratu s Francuzima 18. studenoga 1809.).

Položaj crkve i naziv Gračina odaju ilirske tragove, a ostaci dviju razorenih kula podsjećaju na poljičko-francuski sukob godine 1807. Naziv Gračina dolazi od riječi gradina, gradac, a mjesto Zvečanje i njegov naziv nastaju u drugoj polovici 15. stoljeća kad je potres razorio mjesto Trviž i po toj buci tj. zvečanju, mjesto dobiva današnji naziv.

U Zvečanju su se, prema poljičkoj predaji, nastanila i trojica braće, sinovi ubijenog hrvatskog kralja Miroslava, i to u predjelu Gradac (Badanj) gdje je bio i stari Trviž, a tu je i staro groblje ogromne površine te predjeli Crikvine i Grebine. Naziv Trviž nastaje po Tišimiru, jednom od spomenutih sinova koji se tu nastanio, pa od njegova potomstva, sinova Krste i Radoja, potječu sadašnji žitelji Zvečanja. Od Krste nastaje pleme Krstojević od kojega potječu Martić, Sičić i Drmić, a od Radoje nastaju tri sina i tri plemena: Ivan tj. Ivanić od kojeg su Katušić, Stanić (Nević), Vuletić (Glumčić), Čopela od kojeg je Čopeljević tj. Milićević te Dražina od kojeg potječe treće pleme Dražinović tj. Božić i Kružičević.

Uz crkvu sv. Mihovila, u Zvečanju je još crkva sv. Križa u kojoj su kosti sv. Florijana-Cvjetka, a koja također ima papinsku potvrdu (portiunculu), te crkve Gospe od Začeća, sv. Vida i sv. Roka. Crkva sv. Mihovila svoj današnji izgled dobiva 1903., a pri proslavi posvećenja crkve 24. rujna osnovan je i Poljički odbor koji je 1912. obnovio poljičku općinu Poljica-Priko.

Zvečanje su ponosne i na svoje pope glagoljaše koji su tražeći zaklon pred osmanlijskim osvajanjima 1552. osnovali na Braču svoju redovničku zadrugu, danas poznatu kao Pustinja Blaca u kojoj je još 1960.-tih godina djelovao astronom don Nikola Milićević mlađi, te na svoga akademika Nikolu Milićevića, uglednog hrvatskog pjesnika i prevoditelja.

Objavljeno 17. rujna 2017. na FB stranici Saveza za Poljica