Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03
27 lip., 2018 495 Pregleda

U SPOMEN NA HEROJE DOMOVINSKOG RATA

Obilježavanje 27. obljetnice utemeljenja 3. Omiške bojne 114. br. Hrvatske vojske primjeren je povod da se prisjetimo 65 branitelja poginulih u Domovinskom ratu s područja Grada Omiša i općina Dugi Rat, Šestanovac i Zadvarje čija su imena ispisana na velebnom brončanom spomeniku u Omišu.  

Spomenik je rad akademskog kipara Kažimira Hraste i simbolizira hrvatsku zastavu i planinske vrhove poljičkoga kraja, a spojene ruke neraskidivu vezu s braniteljima koji su ugradili svoje živote u temelje hrvatske države.

Kako i najpostojaniji materijali teško odolijevaju zubu vremena, prepisali smo sa spomenika sve teže čitljiva imena poginulih branitelja kako bismo ih zajedno zauvijek pohranili tamo gdje im ni vjetar, ni kiša, ni sunce ne mogu ništa – u naša srca!

Oni su:

Ilija Lozančić (1932-1991.), Damir Radić (1973-1991.), Ivan Lozančić (1937-1991.), Ante Sladojević (1967-1991.), Neven Pavić (1965-1991.), Franco Tomasović (1960-1991.), Ante Miljak (1930-1991.), Božo Merčep (1952-1991.), Anton Stanić (1955-1991.), Željko Roguljić (1970-1991.), Živko Mimica (1963-1991.), Ahmet Mandžuka (1971-1991.), Marko Ribičić (1951-1991.), Mijo Balić (1953-1991.), Ivan Nejašmić (1958-1991.), Ivan Ban (1964- ),

Dražen Bogdanović (1964-1992.), Ivica Abram (1971-1992.), Mladen Martić (1965-1992.), Ante Stanić (1969-1992.), Slavko Sovulj (1966-1992.), Edo Vidaković (1965-1992.), Zdravko Radić (1939-1992.), Ivan Lozančić (1968-1992.), Stanislav Vučić (1967-1992.), Ivica Bošnjak (1970-1992.), Željko Buljević (1971-1992.),

Milan Dragun (1971-1993.), Vlatko Sudić (1967-1993.), Robert Lesandrić (1969-1993.), Milan Buljević (1970-1993.), Marko Krstić (1971-1993.), Marko Lozančić (1972-1993.), Tonči Marušić (1972-1993.), Neven Pocrnjić (1961-1993.), Vedran Rakuljić (1960-1993.), Ante Šošić (1966-1993.), Ivica Skejić (1969-1993.), Toma Ančić (1972-1993.), Franc Mihelić (1972-1993.), Ivica Tafra (1967-1993.), Ivan Matijević (1962-1993.), Ante Kružičević (1952-1993.), Igor Braović (1967-1993.), Stjepan Bartulović (1963-1993.), Milan Kuzmanić (1947-1993.), Miljenko Zečić (1971-1993.),

Mate Ercegović (1963-1994.), Ćiro Lučić (1969-1994.), Stanko Lučić (1966-1994.), Tonći Jurišić (1970-1994.),

Ivan Rubić (1949-1995.), Nediljko Šušić (1967-1995.), Jurica Jerčić (1965-1995.), Ante Merčep (1969-1995.), Ivan Družić (1956-1995.), Nediljko Sovulj (1953-1995.), Sergije Popovac (1960-1995.), Ante Šaškor (1953-1995.), Tomica Burić (1973-1995.), Stipe Marčić (1958-1995.), Tomislav Kekez (1974-1995.),

Vinko Tičinović (1959-1996.), Križan Stazić (1962-1996.), Slađan Čorić (1967-1997.).

Slava im!

23 lip., 2018 130 Pregleda

TAKO SE TO RADI!

Osim što su motivirali Hajduka da im uveliča proslavu stote obljetnice, slavljenik NK Orkan iz Dugoga Rata priredio je vrlo sadržajan program proslave koji započinje jutarnjom svetom misom za poginule i preminule članove kluba i polaganjem vijenaca na spomen-križu te otkrivanjem spomen-ploče u Kadića dvorima u kojima je 1918. klub i osnovan, nastavlja se svečanom skupštinom kluba s prigodnim domjenkom, a potom i spomenutom utakmicom sa splitskim ‘bilima’ te završava velikom pučkom feštom u večernjim satima.

Pa ipak, veličina kluba, članova, igrača i uprave, najdojmljivije se ogleda u prisjećanju na one kojih više nema, a bez čijega doprinosa klub zacijelo ne bi doživio stotu, a još manje iskazivao zadivljujuću vitalnost u ‘poodmaklim’ godinama dajući na taj način primjer svima kako se svačije dobro pamtiti mora jer dobro se dobrim vraća.

I zato, svaka vam čast, Dugoraćani. Tako se to radi! Čestitamo!

22 lip., 2018 725 Pregleda

PRINOS GOSPIN U ZVEČANJU

Piše: Davor Milićević

Da bi se objasnilo početke Prinosa Gospina, triba uć u povist dolaska Gospina kipa što se je po legendi zbilo godine 1572. kad su Poljičani napali Klis. Poljičku vojsku pridvodija je vojvoda Ivan Sičić, knez katuna Trviž, rečeno Zvečanje. Tako su oko 8. prosinca te godine Poljičani opkolili Klišku tvrđavu, ali Turcima dođe pojačanje pa oni tad opkoliše Poljičane koji se tako nađu u obruču. Prema legendi, Poljičani su imali običaj da katun iz kojega je vojvoda iđe u prvin borbenin redovin, pa je ta ‘čast’ zapala Zvečanjce. Kako ne bi ostali u okruženju, odluče se oni na udar na tvrđavu (izvor: Alfons Pavić) ali, pripovida legenda, zavitovaše se da će ako prižive svaki s Klisa donit kamenu vacu i sagradit Gospi crkvu jerbo to bijaše na blagdan Gospe Bezgrišnog Začeća. Dobiju li bitku zavitovaše se da će od onoga što zapline kupit i Gospin kip i to od bilokosti koja je bila na cini ka i zlato. Udare oni tako na tvrđavu i, kaže legenda, grom razvali glavna vrata te Poljičani zauzmu utvrdu i poraze Turke. Zavit koji su dali izvršiše i to ne samo Zvečanjci nego i svi Poljičani, a sam vojvoda Ivan Sičić darovaše zemlju di je napravljena Gospina crkva u Gornjem selu u Zvečanju.  

Prinos Gospin nastaje godine 1608. u vrime kad bijahu mnoge peripetije s Bobetićima koji su umislili da su gospodari Ostrvice, pa u Poljicima zavlada razdor (izvor: Marko Mišerda, Alfons Pavić). Turci vladahu Gornjin Poljicin te imahu utjecaj na neka mista po Sridnjin Poljicin tako da narodu Mosor više nije bija utočište. Dobivši glas pod knezom Markom Čopeljevićem, rečenim Milićević, Zvečanje se odluči osigurat od turske najezde i pružit otpor na visokoj i teško pristupačnoj gori Gračini di imahu dvi kule, a tu je i stolna crkva. Prinesu u procesiji Gospin kip iz njezine crkve u Gornjen selu na Gračinu u crkvu sv. Mihovila, kao i sve moguće vridnosti, kako crkovne tako privatne i obiteljske. I toga dana, po legendi i po fra Andriji Kačiću Miošiću, Mosorkinja vila podigne Božić Mijovila i dade mu upozorenje o Turcima, pa turska vojska bi dočekana i poražena u Studencin, u pridilu između Kostanja i Smolonja. Druga kolona Turaka ušla je priko Mosora zafaljujući Bobetićima i napala iz smjera Ostrvice, ali je doživila poraz od Zvečanjaca. Njima jutarnje sunce bijaše za leđima, a Turcima tuklo u oči te ih Čišlani i Gaćani napadnu s leđa. U to skoči i sva Ostrvica, ka i Gornja Poljica, te se tad sva Poljica oslobode od Turaka.  Legenda kaže da su žene, starci i dica molili Gospu kako ne bi izginili te da je knez katuna Zvečanje Marko Milićević da Gospi prvi dar i to medaljon koji mu je ćaća Pava darova, a taj medaljon je njegovu ćaći za vrat stavijo sam mletački dužd. I tako počinje kićenje Gospe zlaton. 

U zahvalnost na taj događaj Zvečanje učini Prinos Gospin i to zadnju nediju lipnja. Gospin kip nosilo se iz njezine crkve dva  kilometra na Gračinu u župnu crkvu sv. Mihovila te ga se isto u procesiji, uz slavljenje zvona, vraćalo u zadnju nediju srpnja u Gornje selo pod Mosor. I tako biva od godine 1608.  

No, 1783. godine, znajući moći zvečanjske Gospe, a tad bijaše kuga i glad (izvor: Marko Mišerda), susjedna Ostrvica zatraži da se učini Prinos Gospin sa zvečanjskon Gospon. Vladala suša, kuga i glad (izvor: Nadbiskupski arhiv Trogira, Marko Mišerda), a kako legenda kaže, duže od godinu dana nije pala kiša, pa svi izvori prisušili. I učine oni Prinos Gospin u zadnju nediju svibnja iz njezine crkve u Gornjen selu u crkvu sv. Nikole u Ostrvici. I doista, okrene kiša, a kužni ozdrave. Kuga je stala, a dotad je od osan ijada stanovnika Poljica, što od gladi, što od kuge, umrlo nji više od ijadu.   

Od godine 1783. prinosi se tako zvečanjska Gospe i na Ostrvicu, a ostrvička procesija kreće od sv. Nikole. Na granici Zvečanja čekaju ih aranbaša i bandur Zvečanja te pozdrave pucnjen. Počnu tada slavit zvečanjska zvona i procesija iđe u Gornje selo u Gospinu crkvu, a Gospin kip nose Zvečanjci do granice sa Ostrvicom. Tu čekaju njihov aranbaša i bandur, pozdrave pucnjen, pa zvečanjska zvona utihnu, a slave ostrvička i Gospin kip priuzimaju Ostrvičani.  Kad se Gospe vraća, Zvečanje se okupi u crkvi sv. Križa i iđe se na Ostrvicu, pa zvečanjska zvona slave dok se ne izađe s područja Zvečanja di ih na granici u Devića ulici čekaju ostrvički, tj. čišlanski aranbaša i bandur. Nakon pozdrava pucnjen krenu ka ostrvičkoj župnoj crkvi sv. Nikole iz koje Ostrvičani iznose Gospu i u čematorju je pridaju Zvečanjcima. Procesija iđe dalje na ostrvičko Slidinje di na Oglavku tj. na granici čekaju zvečanjski aranbaša s bandurima i pucnjima. Tada utihnu ostrvička zvona, a počnu slavit zvečanjska i Gospe se nosi na Gračinu, u crkvu sv. Mihovila. U zadnju nedilju srpnja sami Zvečanjci opet je u procesiji vraćaju u Gornje selo u crkvu Gospe Bezgrišnog Začeća. Tako je bilo do godine 1878. kad je Ostrvica kupila Gospin kip pa je uveden običaj koji se i danas drži.  

Na neparnu godinu, u zadnju nediju svibnja, nosi se ostrvička Gospe i nose je Ostrvičani, a kad je parna godina ka i ova 2018., nosi se zvečanjska Gospe i nose je Zvečanjci.  

U zadnju nediju svibnja Ostrvičani krenu po Gospu od crkve sv. Nikole uz praćenje slavljenja zvona njihove župe, pa ih na putu ka Zvečanjama na granici u Oglavku poprate zvečanjska zvona i ostrvička procesija iđe u Gornje Selo u Gospinu crkvu di ih čekaju Zvečanjci koji tu godinu nose Gospu jer je njihov kip i procesije obe župe iđu skupa četri kilometra puta. Kroz Zvečanje ih prati neprestalno slavljenje zvona svih zvečanjski crkava do granice u Devića ulici di nastavljaju ostrvička zvona.  

U zadnju nedilju lipnja Zvečanje se okupi kod crkve sv. Križa i uz slavljenje zvona iđe se u Ostrvicu u crkvu sv. Nikole. Zvona ih prate do granice u Devića ulici di nastave ostrvička zvona, Zvečanjci uzimaju Gospu i iđe se priko Slidinja u Zvečanje. Na granici Oglavak pozdravjaju zvečanjska zvona, a ostrvička utihnu te procesija iđe na Gračinu u crkvu sv. Mihovila. Tu je Gospe misec dana kad je sami Zvečanjci vraćaju u njezinu crkvu u Gornje selo pod Mosor u zadnju nediju srpnja.

Oni ko nosi Gospu mora biti zavitovan i do subote kad bi se ispovidija nije se smija ni brijat. Vojnik je ima prednost. U procesiji uvik prva iđe bandira sv. Roka koja je zajednička ka i crkva sv. Roka iako je na zvečanjskome tlu, ali je zajednička župama sv. Mihovila arkanđela u Zvečanju i sv. Nikole u Ostrvici. Iza te bandire iđe ona čiji se kip nosi. U ovon slučaju je to zvečanjska bandira sv. Mihovila pa zvečanjski župnik služi svetu misu u crkvi sv. Roka.

Gospe iz Zvečanje teška je oko 200 kg, a zavitnoga zlata ima oko 34 kg i čuva se u Nadbiskupiji u Splitu. Kip je od bilokosti i nosi se na ramenin, a mogu ga nosit četvorica. Niko od puka ne smi upast nosit Gospu osim oni koji su zavitovani. Svaka procesija zavisi od puta kojin se iđe i traje najmanje uru i po oda. Ko nosi Gospu ili slavi na zvona, velika mu je čast ali i žrtva.

Jugokomunisti su bili zabranili nosit Gospu i 1950. zvečanjske su žene provalile milicijsku blokadu, a 1972. zvečanjska Gospe ostala je u Ostrvici jer je se nije smilo nosit. Zato se nosilo po noći, palile su se vatre, slavila su sva zvečanjska zvona. Doduše, svi koji su nosili kip završili su u pritvoru, među njima i did tenisačice Petre Martić.

Tako, eto, ove zadnje nedije lipnja prilikom proslave zvečanjskog Prinosa Gospina slavimo 410-tu obljetnicu najstarijeg i najoriginalnijeg događaja u Poljicima i šire. Da nije bilo Klisa 1572., ne bi bilo ni Prinosa Gospina. Fala van, preci!

Lektorirala: Diana Sinovčić Kavelj

20 lip., 2018 236 Pregleda

IZBORI ZA ČLANOVE VIJEĆA POLJIČKIH MJESNIH ODBORA 2018. – 1

S obzirom na upravno-teritorijalnu podjelu Poljica u sedam jedinica lokalne samouprave, u nekoliko nastavka obavijestit ćemo vas o rezultatima koji se odnose na poljičke mjesne odbore s područja gradova Omiša i Splita te općina Dugi Rat i Podstrana.

Za početak, donosimo izvješće o rezultatima izbora za članove vijeća poljičkih mjesnih odbora na području Grada Omiša provedenih 10. lipnja 2018. s podacima kako slijedi:

Naziv MO (broj upisanih birača / broj i postotak glasalih / izabrani članovi vijeća)

Priko (2.673 / 131 ili 4,90% / HSP-HDS 5/7 + HDZ 2/7), Kostanje (527 / 33 ili 6,26% / HDZ 7/7), Gata (476 / 125 ili 26,26% /  NL 4/7 + HDZ 3/7), Blato na Cetini (428 / 112 ili 26,17% / HDZ 4/7 + NL 3/7), Tugare Dočine (365 / 138 ili 37,80% / NL 3/5+ HDZ 2/5), Tugare Podume-Račnik (299 / 32 ili 10,70% / NL 5/5), Dubrava (253 / 127 ili 50,20% / NL 3/5 + HDZ 2/5), Čišla (243 / 93 ili 38,27% / NL 4/5 + HDZ 1/5), Donji Dolac (228 / 29 ili 12,72 % / HDZ 5/5), Podgrađe (223 / 33 ili 14,80% / NL 5/5), Srijane (213 / 70 ili 32,86% / NL 4/5 + HDZ 1/5), Naklice (200 / 83 ili 41,50% / NL 3/5 + HDZ 2/5), Zvečanje (173 / 32 ili 18,50% / NL 5/5), Trnbusi (141 / 114 ili 80,85% / HDZ 3/5 + NL 2/5), Gornji Dolac (115 / 55 ili 47,83% / NL 3/5 + HDZ 2/5), Seoca (114 / 24 ili 21,05% / HDZ-HSS 5/5), Ostrvica Donja (103 / 31 ili 30,10% / HDZ 5/5 ), Tugare Čažin Dolac (97 / 29 ili 29,90% / HDZ 3/5 + HSS 2/5), Rošca (89 / 12 ili 13,48% / HDS 5/5), Ostrvica Gornja (62 / 19 ili 30,65% / HDZ 5/5), Smolonje (55 / 21 ili 38,18% / NL 5/5), Putišići (38 / 20 ili 52,63% / NL 5/5)

Ukupno upisanih birača / izašlo na izbore (%): 7.115 / 1.363 (19,16%)

Izborni pobjednici: NL (12), HDZ (7), HDZ-HSS (1), HSP-HDS (1), HDS (1)

Evidentno je, dakle, da su na području Grada Omiša ukupno 22 mjesna odbora sa sveukupno 7.115 upisanih birača, od kojih je na izbore izašlo njih 1.363 ili 19,16%. Najveći odaziv zabilježen je u Trnbusima gdje je od 141 upisanog birača na izbore izašlo njih čak 114 ili 80,85%, dok je najslabiji izlazak zabilježen u Priku gdje je od 2.673 upisana birača na izbore izašlo njih 131 ili 4,90%.  

Izbornim pobjednicima bez sumnje se mogu proglasiti nezavisne liste koje su pobjedu odnijele u čak 12 od sveukupno 22 poljička mjesna odbora.

17 lip., 2018 171 Pregleda

CILO JE ZAMOSORJE KO RIBA NA SUVOM!

„Sinko moj, cilo Zamosorje ostalo je u ovoj božjoj pripeci ko riba na suvom. I šta slidi, nego otić!?“ – sažela je ‘u dvi riči’ svu problematiku Gornjih Poljica 80-godišnja Marija Pavić iz Srijana koja pamti i sretnije dane „kad je u mistu bilo puno svita, kad su radili dućani, ciku, vrisku i veselje na sve strane“.

I zato, dok se nadležni (Grad Omiš i Splitsko-dalmatinska županija) ne dogovore kako riješiti ovaj ‘gorući problem’ istaknut u naslovu povećeg priloga u današnjoj SD (a to je, podsjetimo, jedan sasvim priprosti dućančić sa osnovnim živežnim namirnicama koji, za početak, može biti i ‘putujući’ u nekom priprostom kombiju), Savez za Poljica predlaže nadležnima (među koje ubrajamo i državu) da se svakom domaćinstvu u Gornjim Poljicima, koje unatoč društvenoj nebrizi ostaje živjeti na kućnome pragu, dodjeli mjesečna apanaža u iznosu od barem tisuću kuna jer – što će nam država i svo njeno bogatstvo ako su ljudi primorani napuštati svoja ognjišta zbog ovako banalnih razloga?!

15 lip., 2018 129 Pregleda

KO NE PROMIŠLJA, ETO MU ‘OMIŠLJA’!

Iako je Omišalj već odavno postao simbol borbe za zaštitu okoliša zbog ustrajnog suprotstavljanja izgradnji plutajućeg plinskog LNG terminala na svome području, Vita projekt d.o.o. iz Zagreba i omiški gradski činovnici i vijećnici između Omišlja i Omiša ne prave razliku, a trebali bi barem kad je u pitanju izrada strateških razvojnih dokumenata. Lakše bi, naime, u tom slučaju uočili pogrešku na strani 83. jednog takvog dokumenta neobičnog naziva Strateška studija utjecaja na okoliš: Strategija razvoja Grada Omiša do 2020. čiji naručitelj je Grad Omiš, a izrađivač spomenuti Vita projekt d.o.o. iz Zagreba zbog koje su se – vidi sliku – na  popisu zaštićenih nepokretnih kulturnih dobara Grada Omiša našla i kulturna dobra s područja Općine Omišalj.

Iako bi se moglo reći da „tko radi, taj i griješi“, tim prije što je u konkretnom slučaju riječ o suvislom dokumentu, ovaj očigledan previd, međutim, zorno ilustrira sve učestaliji tzv. ‘copy-paste’ pristup izradi strateških razvojnih dokumenata koji se u Lijepoj našoj najčešće i izrađuju samo zato da bi se udovoljilo goloj formi tj. zakonskoj obavezi ili pak željama naručitelja.

Međutim, prije ili poslije dođe dan kad se ignoriranje sadržaja ovih strateških dokumenata nekome razbije o glavu, a to u pravilu bivaju građani koji se i sami nonšalantno odnose prema rijetkim prigodama kao što su javni uvidi i javne rasprave koje im nude zakonsku mogućnost da koliko-toliko utječu na sadržaj spomenutih dokumenata.  

I zato, ko ne promišlja eto mu ‘Omišlja’ ili u prijevodu – eto mu vjetroagregata u vlastitome dvorištu, skladišnih betonskih kubusa usred zaštićenog krajobraza, tunela koji vode iz ‘ničega u ništa’, trajektne luke posred turističke rivijere, zabetoniranog uzobalja i drugog ‘milinja’ što nam ga ovozemaljski bogovi podariše u odsustvu naše skrbi za ono čime nas je Bog sa nebesa podario.

13 lip., 2018 289 Pregleda

SVETOME ANTI (NAKLIČKOME) U ČAST

Umjesto formalne imendanske čestitke svima koji se s razlogom diče imenom Ante ili nekom od njegovih brojnih muško-ženskih inačica, evo jedne prigodne crtice iz Naklica.

Posljednji ispraćaj jedne pokojnice doveo me je dan užežin blagdana sv. Ante na nakličko groblje Komorjak u Poljicima jedinstveno po svome arhitektonskom oblikovanju. Umjesto uobičajenih ‘podzemnih’ grobnica i pojedinačnih grobišta svih oblika i stilova uvjetovanih ponajčešće (ne)ukusom i platežnom moći vlasnika, komorjačke grobnice su ‘nadzemne’ i iznenađujuće jednoobrazne, sugerirajući na taj način smrtniku da smo pred Bogom svi jednaki.

Zasluge za dopadljiv izgled groblja i njegovu posebnost pripadaju nakličkome neimaru Pavi Antičeviću, lani preminulome arhitektu koji je zaslužan i za izgradnju sportskog centra Vinine te mnoge druge mjesne komunalne i infrastrukturne objekte i sadržaje. Pohvalu, naravno, zaslužuju i njegovi vrijedni sumještani doma i u svijetu. Sudbina je htjela da novo nakličko groblje dovršeno godine 1973. tek godinu poslije ‘otvori’ pok. Stipe Jurišić (1893. – 1974.), čovjek koji je više od mnogih volio život i to doslovno. Do tada se Nakličani „mloga stoliča ukapahu u stomaričke i tugarske grebe“.

Nakličko groblje vječno je počivalište i dvojice vrlih poljičkih i hrvatskih književnika Joze Vrkića (1941. – 2013.) i Anđelka Novakovića (1951. – 2003.), zatim znanstvenika i domoljuba dr. Nede Paveškovića (1921. – 2014.), hrvatskoga branitelja Nevena Jakovčića – Kise (1964. – 2016.) te spomenutog arhitekta Pave Antičevića (1934. – 2017.). Za spokoj njihovih duša i duša mnogih koji „ovdi leže na didovini“ nema potrebe brinuti jer epitaf sa groba književnika Joze Vrkića poručuje: „Sine, ono je tren – dok okom trepneš, a ovo je vječnost – milinje Božje!“ 

Čitatelje koji žele saznati više o Naklicama, ovom pitomom srednjopoljičkome selu koje se prvi put spominje u Kartularu poljičke benediktinske opatije sv. Petra Gumajskoga iz 11. stoljeća u vezi s jednom nagodbom o zemlji i međašima koju pred nakličkom crkvom bijaše sklopio opatijski donator Petar Crni, upućujemo na mjesnu internetsku stranicu http://www.naklice.hr/.

Na dobro van doša blagdan sv. Ante!

12 lip., 2018 159 Pregleda

BEZ RAZVOJA POLJICA NEMA NI RAZVOJA GRADA OMIŠA (2)

Kako ponekad slika govori više od tisuću riječi, evo zanimljivog grafičkog prikaza Poljica i Grada Omiša te njihovog odnosa u prostoru, kao i prikaz obuhvata Grada Omiša bez poljičkoga teritorijalnog udjela. Nadamo se da će ova ilustracija mnogima omogućiti da ‘progledaju’ i shvate kako bez razvoja Poljica nema ni razvoja Grada Omiša. Isto, naravno, važi i za druge Poljicima nadležne jedinice lokalne samouprave.

Pa ako je već iz politikanskih razloga i naravno, zbog nejedinstva Poljičana, moralo doći do nepravedne razdiobe Poljica između čak sedam općina i gradova, za nadati se je da će barem Grad Omiš kojemu pripada i najveći dio Poljica, upravo zbog samoga sebe i svojih interesa rado revalorizirati ulogu i značenje nekoć slavne knežije prepoznajući je kao svoju ‘dodanu vrijednost’.

S namjerom da formalno nadležnima u tome pomogne, Savez za Poljica je već u dva navrata zatražio i strpljivo čeka na termin održavanja Poljicima posvećene sjednice Gradskog vijeća Grada Omiša.

11 lip., 2018 209 Pregleda

BRAVO, MAJO!

Uz čestitke Maji Bajamić na osvojenom ovosezonskom tv-showu „Tvoje lice zvuči poznato“, evo i njenog odgovora iz nekih ranijih intervjua na retorički upit portala Index.hr: „Ja sam dite rođeno i odraslo u Splitu, u Varošu, podrijetlom iz malog poljičkog mista koje se zove Trnbusi. Spoj sam ulice i sela i na to sam ponosna!“

Mi bismo dodali da naša dična Poljičanka nije samo lijepoga glasa i stasa nego je prije svega obrazovana, višestruko talentirana i radišna mlada žena koja zrači osobnošću, pa se unaprijed veselimo njenom prigodnom nastupu u rodnim Poljicima, možda baš u organizaciji naše udruge, zašto ne.

10 lip., 2018 336 Pregleda

POLJIČKI TROJAC ‘PLAVE KRVI’

Hrvatski plemićki zbor (HPZ) nedavno je održao sjednicu Velikog plemićkog vijeća na Klisu, izvještava Slobodna Dalmacija posvećujući ovoj temi čak četiri stranice svog nedjeljnog izdanja.

Iako su mnogi današnji Poljičani baštinici poljičkoga plemstva didića i vlastele (ugričića), ova nas tema možda i ne bi toliko zanimala da nam skupna fotografija ‘novih hrvatskih plemića’ ne otkriva da su među ‘plemenitima’ čak tri poljička ‘plemenitaša’ – (s lijeva na desno) Ante Markičević, Petar Rodić i Ante Radovčić.

Tako, eto, i mala Poljica bijahu reprezentativno zastupljena na ovom velebnom okupljanju ‘potomaka hrvatskih plemićkih loza odanih domovini i vjernih tradiciji’, kako skromno navode u uvodniku svoga statuta, pa nam čini čast i zadovoljstvo čestitati našim pripadnicima ‘plave krvi’ Anti pl. Markičeviću, Petru pl. Rodiću i Anti pl. Radovčiću na novoj tituli tim više što će, ostvarili li se namjera HPZ kao staleške udruge hrvatskoga plemstva, postati dijelom nematerijalne baštine u Hrvata. 

Prava je šteta što HPZ nije ranije realizirao svoju namjeru da se predstave princu Charlesu, kako to čitateljima SD otkriva njihov kancelar Goran pl. Borelli Vranski, jer da su u tome uspjeli zasigurno bi i Poljičani imali svoje predstavnike na kraljevskom vjenčanju princa Harryja i Meghan Markle.

P.S. U međuvremeno je dostupno i on-line izdanje SD s prilogom o našim plemićima, pa spomenuti tekst s komentarima pročitajte na https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/550762/ovo-su-hrvatski-plemici-i-plemkinje-meusobno-se-oslovljavaju-s-conte-i-plemeniti-te-traze-da-uu-u-zakon-davno-prije-ustasa-i-partizana-tita-i-partije-sdp-a-i-hdz-a-nasi-su-preci-vladali-hrvatskom