U povodu blagdana Svih Svetih i u spomen na duše onih kojih više nema (počivali u miru!), prenosimo ulomak iz rada „Podstrana – zapažanja o životu i obitelji“ (str. 220) autorice dr. Vesne Čulinović-Konstantinović objavljen u knjizi „Podstrana – Od davnine do naših dana“ (TD „Podstranska rivijera“ Podstrana, 1991.) kako bismo starosjedioce Podstrane podsjetili na običaje iz vlastite i ne tako davne prošlosti, a novopridošle stanovnike i općenito ljude željne novih spoznaja upoznali s dobrim starim običajima ovoga dijela nekoć slavne Poljičke knežije.                                                                                                        

(…) Prema našoj, o ovomu okviru rada, lapidarnoj spoznaji, ipak se još očituje postojeća veza živih sa zagrobnim svijetom mrtvih, koji mogu naškoditi ali i pomagati svojim potomcima. Radi toga i u okviru vjerskoga života spojeni su neki postupci kojima se iskazuje poštovanje mrtvim precima. Tako se npr. na Sve Svete (1. studenoga) nazvane kao Prvi Božić ide u crkvu, na misu na blagoslov svijeća za Mrtvi dan, a u kući se obvezno palio lumin za njihove mrtve. Na Mrtvi dan (2. studenoga) se za vrijeme mise „išlo u sprovod za sve mrtve” na groblju, gdje je svatko stavio svijeću na grob svojih pokojnika. Do drugoga svjetskog rata održavale su se tri mise, a treća misa na dan mrtvih se služila na samomu groblju za sve mrtve, uz brecanje mrtvačkoga zvona. Od 1977. godine opet se govore tri mise za mrtve – na starom groblju kod crkve u Sv. Martinu (1. studenoga), na novomu groblju Ban (2. studenoga) gdje se od tada pokapaju i u Selu. Ostao je običaj paljenja svijeća na grobovima. Na taj dan se jede posna hrana – riba, bakalar bianko, brudet, zeje na uju i, obvezno, uljenak. Uljenak se u pravilu pravio i za Sve Svete i jeo kao obredno jelo. Toga dana tko god je došao u kuću bio je ponuđen jelom. Uz uljenak, jeo se kupus i zasebno narezalo kobasice i drugo meso. Običavalo se je darom i hranom počastiti i prosjake, očito kao norma proizašla iz staroga, općeraširena vjerovanja da nenadani gost i prosjak mogu biti utjelovljenje pretka ili prema kršćanskomu shvaćanju – Isusa Krista. Radi toga narod drži –

„I putniku i namirniku daj, a prijatelju ne smi falit’,

ni tičjega mlika, pa makar mi bili sutra gladni!”

Uz mogućnost nailaska neočekivana gosta razvio se običaj da budući zet dolazi u posjete i svojoj narečenoj babi (budućoj punici) nosi na dar – rakije, jabuka, smokava i toriočiće – slatke okrugle kolače s rupom u sredini, koji su gore namazani jajem i posuti šećerom. Rakija je svakako noviji dar, ali smokve i jabuke imaju svoju vezu sa starim vjerovanjima (i ne samo s magijom plodnosti), a okrugli kolači s rupom, u obliku kružnoga vijenca nazočni su kao stari obredni element i u običajima svadbe – pirni kolač ali i u drugim krajevima vijenac u drugom materijalu (trava i sl.) označava magični krug koji brani od uroka. U ovomu kontekstu blagdan Svih Svetih dobiva prošireno značenje, dodatnim elementima postaje poruka zaštitnicima — precima, da od zla brane ne samo postojeću kuću, nego obitelji njihovih potomaka. (…)

Napomena: tekst je prenesen u izvornome obliku.

Priredio: AM, listopad 2020.

Facebook Komentari