Na današnji dan prije točno 44 godine, dakle 19. studenoga 1975, pokrenuta je inicijativa za osnivanje godišnjaka „Poljica“ kao lista Poljičkog dekanata, a skorašnjim ulaskom u godinu 2020, Poljičani i drugi kojima je do Poljica stalo bit će, nažalost, u prilici ‘obilježiti’ cijelo jedno desetljeće njegova neizlaženja!

Ova neslavna i za Poljičane i brojne prijatelje Poljica više nego tužna ‘obljetnica’ povod je da se osvrnemo na okolnosti nastanka godišnjaka „Poljica“ i „Poljičkog zbornika“ koji mu je prethodio, te njihovo značenje za žitelje nekoć slavne Poljičke knežije.

Tri Poljička zbornika

Sve je započelo okupljanjem onodobne poljičke pameti u “Kulturno-prosvjetno društvo Poljičana” osnovano godine 1953. koje je sebi u zadaću postavilo izdavanje poljičkog zbornika i podizanje spomenika poljičkoj junakinji Mili Gojsalić[1]. Tako je prvi broj „Poljičkog zbornika“ tematski i sadržajno posvećen poljičkoj baštini spomenuto Društvo tiskalo u Zagrebu godine 1968. Zajednički su ga priredili i uredili Jure Kaštelan, Drago Ivanišević, Frano Brničević, Drago Bobić i Jozo Vrkić. Drugi broj „Poljičkog zbornika“ također je tiskan u Zagrebu godine 1971, a treći i posljednji broj u Splitu godine 1978. Uredništvu su se u međuvremenu pridružili novi suradnici i to Grga Novak, Nedjeljko Mihanović, Milan Vuković i Fabijan Trgo. U zbornicima su objavljivani tematski raznoliki i uglavnom stručno napisani prilozi brojnih i uglednih autora, pa je prava šteta što se zbornik ugasio nakon samo tri objavljena broja. Zbornik je, međutim, otvorio put novom časopisu pod nazivom “Poljica“ – list Poljičkog dekanata.

Nastanku časopisa „Poljica“ prethodila je obnova Poljičkog dekanata godine 1957. Biskup dr. Frane Franić tim je povodom u “Povelji o osnivanju Poljičkog dekanata” zapisao: “Imajući u vidu cijela kršna Poljica, njihovu slavnu junačku prošlost, njihove hrabre junake i mučenike ‘za krst časni i slobodu zlatnu’, njihovu ustrajnost i izdržljivost u očuvanju crkvenog jedinstva i naše drage glagoljice, njihova lijepa sela i župe, njihove župljane i župnike, njihovu sreću zemaljsku i nebesku, na dan 150. godišnjice propasti poljičke knežije koji, evo, postaje dan uspostave Poljičkog dekanata, molim Boga za pokoj duša svih vaših milih pokojnika, a vama živima šaljem svoje očinske pozdrave i svoj pastirski blagoslov.”[2]

Poljica su tako nakon dugo vremena napokon postala subjekt (makar samo u crkvenom ustrojstvu), pa su župnici okupljeni u dekanat mogli osjetiti težnje svojih župljana i svekolikog poljičkog življa. Na redovitoj jesenskoj skupštini Poljičkog dekanata održanoj 19. studenoga 1975, svih četrnaest župnika jednodušno se odlučilo pokrenuti godišnjak, a na sastanku u Gatima 24. ožujka 1976. nadjenuli su mu najljepše moguće ime – “Poljica”.[3] List je vrlo brzo dobio vjernu publiku koja ga je rado čitala željno iščekujući svaki novi broj o blagdanu sv. Jure na Gracu. Osim na Gracu, list se mogao kupiti i u svim poljičkim župama, pa čak i u poljičkoj dijaspori na svim kontinentima. Dugogodišnji urednik i najzaslužnija osoba za pokretanje i opstanak godišnjaka „Poljica“, don Frane Mihanović, u jednoj prigodi pohvalio se potpisniku ovih redaka da su “Poljica” našla svoje mjesto i u Francuskoj nacionalnoj knjižnici u Parizu koja moli da im se pošalje svaki novi broj.

“Poljica” su sve do broja 17. iz godine 1992. izlazila kao list Poljičkog dekanata, a od broja 18. iz godine 1993. kao godišnjak Poljičkog dekanata. Dvanaest brojeva u razdoblju od 1976. do 1983. i od 1998. do 2001. uredio je don Frane Mihanović, sedam brojeva u razdoblju od 1984. do 1986. i od 2002. do 2005. don Mirko Skejić, jedanaest brojeva od 1987. do 1997. don Ivan Banić, a četiri broja od 2006. do 2010. don Vlade Đuderija (s tim što je posljednje izdanje objavljeno kao trobroj).

Svih 36 dosad objavljenih izdanja „Poljica“ krasila je bezuvjetna ljubav njegovih stvaratelja za poljički zavičaj i poljički narod, pa su zato njegove stranice redovito obilovale brojnim znanstvenim, kulturnim, dokumentarnim, reportažnim, etnološkim i literarnim prilozima uronjenim u ovu našu poljičku zemlju, krš i more. Pozivajući se na kršćansku tradiciju u Poljicima, uvodničar prvog broja i njegov urednik već spomenuti don Frane Mihanović piše da bi prekidanje sa istom bilo štetno, pa nadodaje: “To bi bilo isto što i rezati korijenje vlastita životnog stabla. Ta i mi smo mladice i grane velikog i starog stabla koje je prije više od 13. stoljeća pustilo korijenje u ovu našu poljičku zemlju, te počelo rasti životno i kršćanski. Grana otkinuta od stabla suši se i umire. Mi ne možemo izmijeniti taj zakon života. Novi izdanci, novi naraštaji, svoju životnu snagu crpe iz tog prastarog narodnog i vjerskog stabla. Zato je i danas naša snaga u čvrstoj povezanosti sa tim stablom.”[4]

Svih 36 brojeva godišnjaka ‘Poljica

Stoga je prestanak izlaženja lista/godišnjaka “Poljica” neprežaljeni gubitak za mnoge koji su se veselili svakom novom izdanju znajući njegovu vrijednost, značenje i važnost za opstojnost poljičkog identiteta. Bila bi zato neopisiva šteta ukoliko se zaista dogodi da sadašnje i buduće generacije Poljičana i žitelja Poljica zauvijek budu lišene užitka iščitavanja kako dosad objavljenih tako i eventualno novih brojeva obnovljenih „Poljica“. I dok u nama tinja nada da će nam u bliskoj budućnosti Svemogući podariti nove istinske zaljubljenike u svoj poljički kraj koji će iznova pokrenuti izlaženje ovog neprežaljenog časopisa, raduje vijest da je Savez za Poljica pokrenuo inicijativu za digitalizaciju svih dosad objavljenih brojeva „Poljičkog zbornika“ i lista/godišnjaka „Poljica“ što će zainteresiranima u Poljicima, ali i diljem svijeta ova izdanja od neprocjenjive vrijednosti učiniti trajno dostupnima.

Sa željom da što veći broj ljudi podupre ovaj poduhvat kako bi u konačnici bio i ostvaren, posebnu zahvalnost svi zajedno dugujemo onima koji su tijekom minulih desetljeća stvarali, podupirali i na bilo koji način nesebično ugrađivali sebe, svoje vrijeme i svoje živote u već ispisane stranice naših dragih “Poljica”.

S vjerom u sretniju budućnost „Poljica“ i Poljičana, digitalizirana, ali nadamo se i nova tiskana izdanja obnovljenih „Poljica“ iznova će nam pomoći upoznati povijest svoga roda i život svojih pređa. A upoznavajući povijest vlastitoga roda, bolje spoznajemo i sami sebe. Odričući se te povijesti ili zanemarujući je, odričemo se i dijela svoga bića.

Zaključimo stoga ovaj prilog o listu/godišnjaku „Poljica“ još jednim citatom njegova urednika iz prvoga broja: “A kad bi stari Poljičanin u rano jutro stavljao ruku na plug, kretao na put ili započimao bilo koji posao, zazivao bi ime Božje. Tim imenom počinje i Poljički statut. Tako i mi naš posao oko ‘Poljica’ počinjemo: U ime Gospodina Boga – Amen!“[5]

Stoga čvrsto vjerujemo da za razliku od mnogih današnjih Poljičana Bog zna što radi.

Napisao: Ivica Čotić, studeni 2019.

 

 

[1] Poljički zbornik 1, godina 1968; str. 6.

[2] Poljica – list poljičkog dekanata, godina 12, br. 12, Gata 1987.; str. 11-12.

[3] Poljica – list poljičkog dekanata, godina 1, broj 1, Gata 1976. str. 5.

[4] Poljica – list poljičkog dekanata, godina 1,broj 1, Gata 1976. str. 5-6.

[5] Poljica – list poljičkog dekanata, godina 1, broj 1, Gata 1976. str. 8.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Facebook Komentari