Službena stranica SZP
21312 Podstrana | Strožanačka cesta 20
091 544 33 03

Ovu rubriku smo namijenili istinskim zaljubljenicima u Poljica koji žele u što kraćem vremenu saznati što više relevantnih podataka i zanimljivosti iz poljičke prošlosti. Zato odmah pozivamo na suradnju i sve one koji znaju više da sam dostave svoje primjedbe i prijedloge za nove priloge kako bismo ovaj vremeplov učinili boljim i sadržajnijim.

 

6000. do 5500. godina prije Krista – datirani prapovijesni ostaci nastamba pronađeni na dubini od oko dva metra u srednjopoljičkom selu Podgrađe, na lokalitetu Solioce. Pri iskapanju otkriveni su i temelji starokršćanskog crkvenog objekta s krstioničkim prostorom izgrađeni u razdoblju od 4. do 6. stoljeća, površine od oko 250 četvornih metara zajedno s grobljem. Zasebna krstionica s križnim bazenom u sklopu crkve najstarija je krstionica pronađena na području Poljica

2. na 3. stoljeće poslije Krista – u rimsko razdoblje antike stručnjaci datiraju monumentalni natpis pronađen u ogradi povijesne crkvice sv. Martina u Podstrani posvećen visokom rimskom vojnom zapovjedniku Luciju Artoriju Kastu, na kojemu je zabilježena njegova iznimna vojna karijera koja je skupinu britanskih istraživača navela na zaključak o mogućem sudjelovanju toga rimskog časnika u postupnom stvaranju legende o kralju Arthuru. Natpis je izvađen s izvornog mjesta, restauriran i pohranjen u spomenutoj crkvici

5. ili 6. stoljeće – doba iz kojeg datira velika kasnoantička ‘palača’ u Ostrvici, na lokalitetu Miri u zaseoku Krcatovići kod izvora Pokornik. Ova villa rustica ladanjskog karaktera prostire se na 300 metara četvornih i za razliku od nekoliko sličnih na prostoru Poljica, zaštićena je i obnavlja se

839. – u blizini crkve sv. Martina u Podstrani potpisan je prvi hrvatski mirovni sporazum, povijesni ‘mare nostrum’, između hrvatskog kneza Mislava i mletačkog dužda Petra Tradonika, nakon pobjede mlade hrvatske države u sukobu s Venecijom

4. ožujka 852. – prvi spomen mjesta Tugare u Povelji kneza Trpimira, najstarijem sačuvanom spomeniku hrvatskog prava poznatom i kao Trpimirova darovnica

1015. – počelo Poljica; dolazak Hrvata u Poljica povezan je s poljičkom legendom o tri sina hrvatskog kralja Miroslava: Krešimirom, Tješimirom i Elemom. koja su naselila rimsku ladanjsku vilu na mjestu današnje Ostrvice kod izvora Pokornik, odakle su se proširili po Poljicima. Od njih su potekla i tri plemena: Krešimirovići, Tješimirovići i Limići čiji potomci su kasnije sebe nazivali didićima tj. starosjedilačkim plemstvom, nasuprot novopridošloj vlasteli ili ugričićima poteklima od plemića Jurja Račića i Jurja Dražojevića koje je sredinom 14. stoljeća u Poljica poslao ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. Anžuvinac

1060. do 1069. – razdoblje u kojem je splitski plemić Petar Crni, sin Gumajev, rodom iz poljičkih Tugara, podigao crkvu i benediktinski samostan u Selu (današnji Sumpetar) čuven po svome kartularu (kronika samostana sa 106 raznih isprava o pravnim činjenicama) koji predstavlja prvorazredni povijesni dokument poznat pod nazivom Sumpetarski kartular danas pohranjen u Arhivu splitskog kaptola

1074. – prvi spomen crkve sv. Petra na Priku u ispravama za vladavine kralja Slavca. Ova starohrvatska crkva iz 9. ili 10. stoljeća, podignuta na mjestu ranokršćanskog sakralnog objekta, danas je prvorazredan spomenik kulturne baštine i pravi biser starohrvatskog predromaničkog sakralnog graditeljstva

1080. – prvi spomen etnika Poljičanin u tzv. Sumpetarskom kartularu

1103. – najraniji pisani spomen Poljica u ispravi kralja Kolomana u kojoj se Poljica navode kao ‘velika planina’, a ne kao zasebna politička jedinica

4. kolovoza 1180. – Poljičani, predvođeni omiškim knezom Nikolom Kačićem koji je u Poljicima imao brojne posjede, nasrnuli na splitskog nadbiskupa Arnira, koji je došao u mosorsko selo Dubravu tražiti neka imanja za Crkvu, i kamenovali ga (premda Toma Arhiđakon kao mjesto ubojstva Arnira spominje Mutogras)

1239. – Toma Arhiđakon, kroničar i splitski arhiđakon, u svojim zapisima spominje da je umro neki ‘Toljen Poljičanin’ (Tollen politianus ili Tollen de Policia), što svjedoči o postojanju Poljica

listopad 1251. – isprava u kojoj se splitski knez Mihovil naziva kaštelanom Klisa i poljičkim knezom (Polliciensis comes)

sredina 14. stoljeća – prema predaji, hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. poslao u Poljica iz sjeverne Hrvatske dvojicu plemića, Jurja Rajčića i Jurja Dražojevića, od kojih potječu poljička vlastela poznata pod nazivom “ugarska vlastela” (tzv. ugričići)

3. studenoga 1383. – pismo u kojem kraljica Elizabeta, supruga kralja Ludovika, zapovijeda hrvatskome banu da se Poljičanima za sve krivice sudi po hrvatskim zakonima, a ne po njihovim, kojih se oni jedino drže

1440. – sastavljena je prva redakcija Poljičkog statuta pisanog poljičicom, brzopisnom hrvatskom ćirilicom s mnogobrojnim lokalnim posebnostima. Najstariji sačuvani rukopis potječe s kraja 16. stoljeća i čuva se u Arhivu HAZU-a u Zagrebu. Uz Vinodolski zakon, Poljički statut najvrjedniji je hrvatski normativni pravno-povijesni spomenik

29. siječnja 1444. – sklopljen ugovor kojim se Poljica dobrovoljno stavljaju pod mletačko vrhovništvo i kojim su utvrđene granice između splitskih i poljičkih posjeda pa se tako gotovo cijelo područje Primorja prvi put spominje kao sastavni dio Poljica

1453. – godina iz koje potječe najstariji dokument koji spominje braću Krešimira, Tješimira i Elema kao osnivače Poljica, a u njemu se navode i razgraničenja Splita i Poljica

1482. – prvi put se u Poljičkom statutu precizno navode granice Poljica kao zasebnog entiteta razgraničenog od svoje okoline unutar kojih se po prvi put i cijelo Primorje između rijeka Žrnovnice i Cetine navodi kao poljički teritorij

1500. – prvi nasrtaj Turaka na Poljica. Od 1514. Poljica su bila prisiljena Turcima plaćati godišnji danak filuriju, s čime su se Poljičani teško mirili pa su ga 1527. odbili plaćati dok je Klis od Turaka uspješno branio Petar Kružić, kapetan senjskih uskoka

1508. – na putu između Sinja i Splita, u turskoj zasjedi ubijen veliki poljički knez Žarko Dražojević kojega su Splićani kao prvog svjetovnog velikaša sahranili u katedrali sv. Dujma poštujući njegove velike zasluge u obrani Splita i mletačke Dalmacije od Turaka. Njegova junaštva opjevao je i veliki mu suvremenik Splićanin Marko Marulić, otac hrvatske književnosti

1513. – nakon što su jedno vrijeme morali birati svoje velike knezove iz redova splitskih plemićkih obitelji, Poljičani su opet birali knezove samo iz redova domaćih sinova

17. kolovoza 1530. – herojska smrt poljičke junakinje Mile Gojsalić rodom iz Kostanja koja se, po predaji, žrtvovala za spas Poljica omogućivši tako Poljičanima da poraze hercegovačkog sandžak Ahmet-bega koji je s velikom vojskom nasrnuo na Poljica u namjeri da ih kazni zbog neplaćanja ugovorenog danka

1537. – mletački dužd Andrija Gritti izdao dokument sa zlatnim pečatom, zlatnu dukalu, kojim se uređuju odnosi između Mletaka i Poljica. Poljicima je potvrđena unutarnja samouprava, a Mleci su zadržali pravo nadležnosti u sudskim prizivima

1539. – godina iz koje datira najstariji poznati pečat u Poljicima s likom svetog Jurja i natpisom Sigillum s. Georgi Provinciae Poglicze iz čega se može zaključiti da su Poljičani prihvatili sv. Jurja kao svog nebeskog zaštitnika na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće jer se na pečatu iz 1488. nalazio mladi mjesec ‘mlađ’ i zvijezda Danica. Razlog promjene simbola Poljica vjerojatno leži u činjenici da su slično znamenje imale Osmanlije (također polumjesec i zvijezdu, ali ne Danicu nego Jupiter). Iz toga proizlazi i pretpostavka da je inicijator ili povod takve promjene mogao biti proslavljeni poljički knez i junak Žarko Dražojević koji je za svoga zaštitnika odabrao upravo sv. Jurja mučenika

1552. – bježeći pred Osmanlijama, poljički popovi glagoljaši dolaze na Brač i u mjestu Blaca grade svoj pustinjački samostan i crkvu, ali i stambene i gospodarske zgrade, dok su prostrane šume u okruženju pretvorili u bogate vinograde i maslinike. Pustinja Blaca, eremitorij i zvjezdarnica, definitivno je napuštena 1963. kad je preminuo posljednji pustinjak don Nikola Miličević

oko 1579. (1590.) – splitski nadbiskup Ivan Dominik Foconio osnovao dekanat za glagoljaške župe pod turskom vlašću u Poljicima i Radobilji, prvi u splitskoj nadbiskupiji i jedini do 1834. Službeni naziv dekanata bio je Izvanjski vikarijat, latinski vicariatus foraneus. Poljički vikar (biskupov zamjenik) uvijek je bio domaći poljički svećenik glagoljaš. Vikar je u Poljicima bio ugledna ličnost, sudjelovao je u radu Općega skupnog zbora koji se svake godine na Jurjevdan održavao u Gatima, a svojim bi glasom odlučivao o izboru velikog kneza ako bi glasovi katunara i vlastele bili izjednačeni

1590. – poljički popovi glagoljaši u samostanu Blace na Braču zasnovali prvu zadrugarsku zajednicu. Proizvodili su 500 barila vina godišnje, maslinovo ulje, voće i povrće, uzgajali ovce, bavili se pčelarstvom i naravno, znanošću, napose astronomijom. 

1596. – kratkotrajno osvajanje Klisa u kojem su sudjelovali Poljičani zajedno sa Splićanima, Kaštelanima i uskocima. Iako su kršćanske snage uspjele osvojiti Klis, Osmanlije su ga vrlo brzo iznova osvojili zbog izostanka mletačke podrške

oko 1600. – rođen Marko Sinovčić, junak Kandijskog rata (1645. – 1669.) vođenog između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, a kojega su Mlečani za iskazano junaštvo i junačku vještinu počastili naslovom sergente generale di battaglia

1648. – za Kandijskog rata u potrebi za poljičkom potporom, mletački providur Leonardo Foscolo obvezao se uoči napada na Klis 1648. dati Poljicima 1512 dukata doživotne pomoći uz priznanje svih dotadašnjih povlastica. Predvođeni braćom Jankom i Šimunom Marjanovićem, Poljičani su sa 1200 momaka pomogli Mlečanima zauzeti Klis iskazujući pri tome neviđenu hrabrost, što je i sam Foscolo posvjedočio zapisom: Poljičani su se u ovom pothvatu izvanredno spremno pokazali

2. srpnja 1686. – prema narodnoj predaji, Poljičani pod vodstvom don Jurja Pezelja i Ivana Tomičića kod Turske jame u Gornjim Poljicima do nogu potukli Perut-pašu sa šest tisuća turskih vojnika u bitci koja junaštvom proslavi i dvije poljičke junakinje, Maru Žuljević i Baru Lekšić

25. rujna 1686. – Poljičanin Juraj Roguljić prvi razvio barjak slobode na sinjskoj tvrđavi Kamičak

siječanj 1699. – mir u Srijemskim Karlovcima potpisan između predstavnika Svete lige i Osmanskog Carstva. Njime su se Poljica ponovno vratila pod mletačku vlast

1750. – splitski nadbiskup Pacifik Bizza na Priku utemeljio sjemenište za školovanje svećenika glagoljaša. Ilirsko sjemenište ukinuto je 1879, a u zgradi u kojoj je nekad bilo i sjedište poljičke općine, danas je omiški kulturni centar i ured Društva Poljičana „Sv. Jure“

17. listopada 1797. – mir u Campoformiu kojim su Poljica, zajedno s ostatkom Dalmacije, pripala Austriji

17. lipnja 1798. – austrijski knez Thurn, koji je obnašao ulogu upravitelja Dalmacije, donio novi ustav za Poljica koji je u mnogočemu dokinuo poljičku autonomiju, no kako Poljičani nisu njime bili zadovoljni, 13. travnja 1799. donesen je novi ustav za Poljica koji je bio na snazi sve do kraja prve austrijske uprave

21. svibnja 1799. – mletačkoj vladi dostavljen Katalog poljičkog plemstva pisan poljičkom bosančicom i ovjeren potpisima tadašnjeg Velikog kneza Mate Mijanovića i kančelira Matije Vladušića

25. prosinca 1805. – mir u Požunu kojim su Poljica i cijela Dalmacija pripali Francuskoj

11. lipnja 1807. – rasulo Poljičke knežije; nakon pobjede Napoleonove vojske u sukobu s pobunjenim Poljičanima, generalni providur Dalmacije Vicenzo Dandolo objavio dekret kojim je dokinuto postojanje Poljičke kneževine te Poljica razdijelio unutar omiške, sinjske i splitske općine. Francuski vojskovođa maršal Marmont, zadivljen Poljicima, u svojim je Memoarima zapisao: (…) Poljica nemaju nikakvih komunikacija i mogu se lako braniti. Oni ne plaćaju nikakve poreze, vladaju sami sobom, imenuju svoje činovnike. Pogled na ovu malu zemlju govori u korist njezina načina upravljanja. Ništa ne bijaše pravilnijeg od njihovog poljodjelstva, ništa pitomijeg od njihovih sela (…)

17. rujna 1809. – održan zbor na kojemu su Poljičani ponovno proglasili uspostavljanje Poljičke kneževine izabravši Matiju Kružičevića za velikoga kneza, no zbog austrijskih vojnih poraza radost Poljičana nije dugo potrajala

31. prosinca 1816. – u Petrogradu umro posljednji poljički Veliki knez Ivan Čović koji je nakon ukinuća Poljičke kneževine ruskim ratnim brodovljem izbjegao u Rusiju

1834. – biskup Pavao Klement Miošić razdijelio Splitsko-makarsku nadbiskupiju na sedam dekanata, podijelivši pri tome poljičke župe između tri novoutemeljena dekanata: splitskog, omiškog i sinjskog. Splitskom dekanatu pripale su župe Podstrana, Jesenice, Srinjine i Sitno, sinjskom Donji Dolac, Srijane i Trnbusi, a omiškom Duće, Tugare, Dubrava, Gata, Kostanje, Ostrvica, Podgrađe i Zvečanje

1867. – počela je redovita pouka djece s područja Jesenica u Donjim Poljicima, a prvi učitelj bio je Stjepan Stazić, podrijetlom iz Doca. Kamen temeljac školske zgrade u Jesenicama postavljen je 22. svibnja 1900, a tri godine po njenoj izgradnji izgrađena je i škola u Krugu

1871. – u selu Srijane otvorena prva pučka škola na prostoru Gornjih Poljica, slijedila je škola u Docu Donjem 1873. te škola u Trnbusima otvorena uoči Prvog svjetskog rata

1882. – glasači iz poljičkih sela Podstrane, Jesenica, Sitnoga i Srinjina, u sastavu Splitske općine, pridonijeli pobjedi narodnjaka nad autonomašima

1886. – Tulio Erber, Talijan iz Verone koji je živio i radio u Dalmaciji u vremenu sukoba narodnjačkih i autonomaških ideja, objavio na talijanskome knjigu Poljička knežija (La contea di Poglizza), prvi samostalni pregled poljičke povijesti

1899. – u Jesenicama don Frane Ivanišević osnovao Seosku poljoprivrednu zadrugu i prvu Seosku blagajnu u Dalmaciji

1906. – objavljena cjelovita etnomonografija don Frane Ivaniševića Poljica, narodni život i običaji nakon što je nekoliko godina izlazila u nastavcima u Akademijinu Zborniku za narodni život i običaje

1908. – u izborima za narodne zastupnike za Carevinsko vijeće u Beču, u sinjskom izbornom okrugu izabran je don Frane Ivanišević iz poljičkog sela Jesenice, svećenik i dalekovidan političar široke naobrazbe koji je ekonomski i kulturno podigao selo Jesenice i cijelo Poljičko primorje, a kao narodni zastupnik u Beču pridonio formiranju Općine Poljica u granicama stare Poljičke knežije sa svim poljičkim selima koja su dotad bila pod splitskom, sinjskom i omiškom općinom

3. siječnja 1912. – počela djelovati obnovljena poljička općina sa sjedištem u Priku koja je objedinila područje nekadašnje Poljičke kneževine. Iako se radilo o običnoj općini bez starih povlastica, bio je to veliki događaj za Poljica koji su Poljičani proslavili na blagdan sv. Jure 23. travnja iste godine, pri čemu se okupilo oko tri tisuće ljudi. Pučke novine opisale su taj događaj ovako: U post Jurjeva, do kasne noći, Mosor su i Perun u plamenu bili, krijesovi su kroz oblake letjeli, a poljičke doline odjekivale pucanjem prandžija, slavljenjem zvona i pjevanjem naroda

19. ožujka 1912. – puštena u pogon hidroelektrana Kraljevac na Cetini. Tvrtka “Wasserweke Almissa Koller und Golwing” iz Beča, kojoj je Austrougarska monarhija 1904. izdala koncesiju za izgradnju ove hidroelektrane, istu je 1907. prodala talijanskom društvu „Sufid“ pa je osnovna namjena električne centrale bila opskrba električnom energijom tvornice karbida i cijanamida u Dugom Ratu

14. ožujka 1914. – službeno je započela s radom tvornica karbida i cijanamida u mjestu Polje-Dugi Rat koju je izgradila tršćanska tvrtka „S.u.f.i.d.” (Societa per utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia tj. Društvo za korištenje vodenih snaga Dalmacije). Oko tvornice se uskoro razvilo naselje i sadašnja općina Dugi Rat, a početkom 2003. tvornica je prestala sa radom

1. listopada 1942. – pokolj u Gatima počinili pripadnici četničkih snaga iz Omiša koje su talijanski fašisti kamionima doveli u ovo poljičko selo. Pripadnici Đujićeve frakcije pod vodstvom Mane Rokvića zaklali su ili ubili 79 žitelja Gata i 16 žitelja obližnjih zaseoka. Najmlađa ubijena osoba bila je beba od 9 mjeseci, a najstarija starica od 87 godina

26. ožujka 1944. – pokolj u Docu Donjem počinili pripadnici zloglasne njemačke 7. SS divizije ‘Prinz Eugen’. U sumanutom pohodu zločinci su ubili 272 osobe, među njima čak stotinu i troje dječjeg uzrasta, te zapalili selo

1946. – pod nazivom American National Club Poljica utemeljen zavičajni klub Poljičana u Chicagu organiziran kao religiozna, kulturna i socijalna zajednica sa svrhom očuvanja identiteta iseljenih Poljičana i njihovih veza sa zavičajem

1950. – osnovano Društvo Poljičana „Sveti Jure“ u Gornjoj Podstrani na inicijativu don Ante Škobalja, Jure Kaštelana, don Frane Mihanovića, Ante Božikovića, Frane Brničevića i drugih, obnovljeno 8. kolovoza 1993. sa sjedištem u Priku

1953. – osnovano Kulturno-povijesno društvo Poljičana u Zagrebu koje djeluje do početka 70-tih godina, da bi 2003. nastala Udruga zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure”

21. rujna 1957. – utemeljen Poljički dekanat u povijesnim granicama nekadašnje Poljičke knežije kao spomen na ovu značajnu srednjovjekovnu društveno-političku tvorbu u hrvatskom narodu. Povod osnivanja dekanata bila je 150. obljetnica ukidanja Poljičke knežije od strane osvajačke francuske vlasti 1807. Dekanat je osnovao splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić kao teritorijalno-pastoralnu jedinicu u sastavu Splitsko-makarske nadbiskupije, a u njegovom sastavu je 19 župa i to: Donji Dolac, Dubrava, Duće, Dugi Rat, Gata, Jesenice, Kostanje, Ostrvica, Podgrađe, Podstrana, Priko-Omiš, Sitno Donje, Sitno Gornje, Srijane – Dolac Gornji, Srinjine, Strožanac-Podstrana, Trnbusi, Tugare i Zvečanje

1960. – ruski znanstvenik Mihail Pavlovič Aleksejev (1896. – 1971.) objavio tezu o slavenskim (poljičkim) izvorima Utopije (Louvain, 1516.) Thomasa Morea i njegovom navodnom nadahnuću poljičkom zajednicom kao primjerom pravednog i slobodnog društva

4. svibnja 1974. – otvoren Povijesni muzej Poljica u Gatima čiji je najvrjedniji eksponat veliki zidni mozaik (10,5 x 1,8 m) akademskog kipara i slikara Joke Kneževića komponiran kao triptih u čijem su lijevom i desnom dijelu prikazani seoski radovi u polju, na moru i u kući, a u središnjem biranje Velikog poljičkog kneza, čija odora je također jedan od vrjednijih eksponata ove zavičajne etnografske zbirke utemeljene na inicijativu don Frane Mihanovića

1975. – pokrenut List Poljičkog dekanata „Poljica“ koji jednom godišnje izdaju župe, a priređuju svećenici Poljičkog dekanata, čiji prvi urednik je bio nekadašnji poljički dekan i neimar don Frane Mihanović

prosinac 1992. – Hrvatskom Saboru i Ministarstvu pravosuđa i uprave RH u Zagrebu upućena peticija Društva Poljičana „Sv. Jure“ Priko sa zahtjevom za obnovom poljičke općine, no ovaj gotovo plebiscitarni zahtjev Poljičana uvjerenih u konačnu obnovu svoje općine ostao je bez odgovora

30. prosinca 1992. – iako među 426 općina ustrojenih uspostavom samostalne Republike Hrvatske nije bilo poljičke općine, odlukom Hrvatskog sabora utemeljene su dvije jedinice lokalne samouprave na prostoru Poljica: općina Podstrana i općina Dugi Rat

1996. – Hrvatskom saboru upućene dvije nove peticije za ponovnom obnovom Općine Poljica: prva u siječnju na inicijativu Udruge zagrebačkih Poljičana “Sveti Jure” i druga u listopadu na inicijativu Poljičana iz Hrvatsko-američkog kluba “Poljica” iz Chicaga, no obje bezuspješno kao što su, uostalom, završile i naknadne pojedinačne inicijative nekolicine saborskih zastupnika

2007.Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske uvršten je u Listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske dok je 2011. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnoga razvoja Republike Hrvatske soparniku dodijelilo zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, a to isto je 5 travnja 2016. učinila i Europska komisija na razini Europske Unije

3. lipnja 2016. – zbog ublažavanja štetnih posljedica upravno-teritorijalne podijele Poljica između čak sedam jedinica lokalne samouprave (gradovi Omiš, Split i Trilj te općine Dugi Rat, Podstrana, Dugopolje i Šestanovac), pokrenuta je Inicijativa za osnivanje udruge pod nazivom Savez za Poljica čija vizija i misija su reafirmacija Poljica u vidu suvremene hrvatske povijesne regije s ciljem očuvanja sveukupnog poljičkog identiteta i stvaranja pretpostavki za očuvanje prostorne i razvojne cjelovitosti Poljica kako bi se nekadašnjoj Poljičkoj knežiji vratio stari sjaj, a Poljičanima i drugim žiteljima Poljica pružila nova životna i radna perspektiva

12. svibnja 2017. – poslana prva elektronička pošta (e-mail) u povijesti Poljica s domenom poljica.hr, a 2. lipnja 2017. na adresi www.poljica.hr aktivirana je internetska stranica Saveza za Poljica

24. studenoga 2017. – u nazočnosti 52 od sveukupno 77 redovnih članova, održana je osnivačka skupština udruge Savez za Poljica na kojoj je za predsjednika izabran Ante Mekinić, za dopredsjednika Zoran Mihanović te Mislav Gogić za tajnika. Osnivači Udruge su Ante Mekinić, Zoran Mihanović, Ivo Banović, Hrvoje Mihanović, Mladen Tomić, Nikša Tomić, Davor Milićević i Mateo T. Klarić.

Napomena: iako su pri izradi ovog pregleda korišteni relevantni izvori, sa zahvalnošću primamo svaku argumentiranu primjedbu na sadržaj uvrštenih natuknica, a napose nove relevantne i vjerodostojne podatke i činjenice koji će upotpuniti ovaj vremeplov

Priredili: Ante Mekinić i Paula Mužinić, svibanj 2017.